Šta je arbitraža i zašto se ulazi u taj postupak: Povjerljivost, veća kontrola procesa i efikasnost naplate

Arbitraže su došle u fokus javnosti nakon što je slovenska firma "Viaduct" pronašla način da naplati novac iz arbitražne presude koja je završena u njihovu korist i to na način da finansijski blokiraju državnu agenciju.

Prinudna naplata je postala naš unutrašnjopolitički problem nakon što je Vlada RS-a odbila platiti dug koji su sami napravili i prepustila ga državnim institucijama. Takav primjer do sada nije viđen i otvorio je sumnju da se pokušava napraviti model za pljačku države preko nižih nivoa vlasti.

BiH je, prema dostupnim informacijama, do sada imala pet arbitražnih postupaka, a samo jedan je završen na štetu države, no taj dug će plaćati onaj ko ga je i proizveo, a ne svi građani BiH. Riječ je o slučaju iTE Ugljevik koja mora platiti odštetu od 67 miliona eura plus kamatu od 58,2 miliona eura Elektrogospodarstvu Slovenija. Plaćanje odštete je dogovoreno u ratama, zajedno s isporukom trećine električne energije.

Advokatica i predsjednica Udruženja ARBITRI Armela Ramić je za Klix.ba ispričala koji su to još slučajevi arbitraže u kojima je učestvovala BiH.

"Prvi slučaj je ALAS International (Austrija) koji je riješen sporazumom o nagodbi, a postupak pred ICSID-om je obustavljen 27. decembra 2007. godine i detalji nagodbe su ostali povjerljivi. Zatim slučaj EGS (Slovenija) 29. marta 2024. je postupak suspendovan na osnovu sporazuma stranaka pred ICSID-om, a komercijalna arbitraža je završena u Beogradu. U 2017. godini, investitori Neete Gupta, Neeven Aggarwal i Usha Industries pokrenuli su ad hoc arbitražu protiv BiH po pravilima UNCITRAL-a. Tribunal je 24. novembra 2020. donio odluku u korist BiH. Mittal v. BiH slučaj iz 2023. godine je slučaj koji se vodi po bilateralnom ugovoru BiH – Indija iz 2006. godine", kazala je Ramić.

Također, tu je i postupak s Viaductom, čija je naplata aktuelni problem.

"Slučaj Viaduct d.o.o. Portorož i dr. (Slovenija) je odlučeno u korist investitora. U ovom predmetu arbitražni tribunal dosudio je iznos od 45 miliona eura u korist investitora. Vlada BiH je pokušala osporiti presudu pokretanjem postupka za poništenje pred ICSID-om, ali je taj zahtjev odbijen 1. maja 2024. godine. Time je presuda postala konačna i obavezujuća za Bosnu i Hercegovinu", navela je Ramić.

Šta je arbitraža i koliko je taj postupak transparentan?

S obzirom na mnoge sumnje i nejasnoće koje su se pojavile u javnosti, te da je ova tema većini u BiH nepoznata, pitali smo Armelu Ramić šta je uopšte arbitražni postupak i koliko je on transparentan.

"Arbitraža predstavlja jedan od najznačajnijih oblika alternativnog rješavanja sporova, u kojem o sporu odlučuje jedan ili više arbitara (arbitražno vijeće), čija je odluka konačna i obavezujuća za stranke. Arbitražni postupak je najčešće zasnovan na prethodnom sporazumu između stranaka – bilo kao posebni arbitražni ugovor, bilo kao arbitražna klauzula u glavnom ugovoru", kazala je.

Arbitraža se dijeli na komercijalnu i investicionu, u zavisnosti od prirode pravnog odnosa i stranaka u sporu.

"Komercijalna arbitraža obično se vodi između dvije privatne (komercijalne) strane, dok investiciona arbitraža uključuje spor između investitora i države, a temelji se na bilateralnim ili multilateralnim investicionim ugovorima (BITs/MITs). U tim slučajevima investitor može pokrenuti arbitražni postupak radi zaštite svojih prava, koja su navodno povrijeđena mjerama države domaćina", precizirala je Ramić.

Ključna pretpostavka za pokretanje arbitraže jeste postojanje valjanog arbitražnog sporazuma, koji izražava volju stranaka da svoje sporove izuzmu iz nadležnosti državnih sudova.

Za ovaj postupak se ne može reći da je mnogo transparentan s obzirom na to da je jedna od bitnih karakteristika arbitraže - povjerljivost.

"U pravilu, arbitražni postupci nisu javni, što mnogim strankama pruža dodatnu sigurnost i diskreciju. Ipak, stepen transparentnosti može varirati – u određenim slučajevima, naročito kod investicione arbitraže, objavljuju se odluke, podaci o sporu, u skladu s pravilima relevantnih arbitražnih institucija i uz saglasnost stranaka. Pitanje transparentnosti često se problematizira, posebno u investicionim sporovima koji mogu uključivati javni interes. Iako postoje kritike zbog nedostatka potpune transparentnosti, važno je naglasiti da mjere koje teže većoj otvorenosti ne smiju narušiti osnovna načela arbitražnog postupka niti ugroziti ili uticati na ishod postupka", pojašnjava Ramić.

Zašto stranke biraju arbitražu umjesto sudskog spora?

Predsjednica Udruženja ARBITRI ističe da se stranke opredjeljuju za arbitražu jer ima brojne prednosti koje nudi u odnosu na tradicionalne sudske postupke.

"Jedan od ključnih razloga jeste neutralnost foruma. Kada su strane iz različitih država, često ne žele da se spor rješava pred nacionalnim sudovima druge ugovorne strane. Arbitraža omogućava izbor nepristrasnog i neutralnog foruma, što doprinosi većem povjerenju u postupak", kazala je.

Također, stranke mogu izabrati arbitre prema njihovoj stručnosti, što je posebno važno u složenim sporovima iz oblasti poput građevinarstva, energetike, finansija ili međunarodnog prava. Takav izbor doprinosi kvalitetnijem i efikasnijem rješavanju spora.

Ona ističe da je fleksibilnost postupka još jedna značajna prednost.

"Stranke imaju mogućnost da same odrede broj arbitara, primjenjivo pravo, jezik postupka, kao i sjedište arbitraže. Ova prilagodljivost omogućava strankama veću kontrolu nad procesom u poređenju s rigidnijim pravilima sudskih postupaka", kazala je.

Jedna od najvećih vrijednosti arbitraže, prema njenim riječima, leži u efikasnoj međunarodnoj izvršnosti arbitražnih odluka.

"Zahvaljujući Njujorškoj konvenciji iz 1958. godine, arbitražne odluke se priznaju i izvršavaju u više od 170 država potpisnica, što je znatno efikasnije nego izvršenje sudskih presuda stranih sudova u međunarodnom kontekstu. Zbog svega navedenog, arbitraža se često koristi u prekograničnim trgovačkim odnosima, kao i u zaštiti međunarodnih investicija, gdje su efikasnost, stručnost i međunarodna izvršnost ključni faktori", navela je Ramić.

Na kraju, interesovalo nas je i kako se biraju arbitri, odnosno, kako izgleda cijeli postupak arbitraže.

"Izbor arbitara u komercijalnoj arbitraži zavisi od arbitražne klauzule/ugovora i primjenjivih arbitražnih pravila, kao što su pravila ICC-a, LCIA-a ili SCC-a. Stranke biraju arbitre prema određenim kriterijima, kao što su stručnost u vezi s vrstom spora i poznavanje primjenjivog prava", kazala je.

U investicionoj arbitraži, izbor arbitara zavisi od primjenjivih proceduralnih pravila koja uređuju način njihovog imenovanja.

"Najčešće se primjenjuju pravila ICSID-a, UNCITRAL-a ili ICC-a. Na primjer, bilateralni investicioni ugovor može ostaviti investitoru mogućnost da izabere forum za rješavanje spora, bilo da je to ICSID, arbitraža po UNCITRAL pravilima ili nadležni sud države domaćina investicije", navela je.

Na kraju ističe: "Kako u komercijalnoj, tako i u investicionoj arbitraži, postupak izbora arbitara i foruma zavisi od volje stranaka, relevantnih ugovora i institucionalnih pravila, pri čemu je ključna ravnoteža između stručnosti, nezavisnosti i proceduralne pravičnosti", zaključila je.