Šta je državna imovina i koliko je opasno Schmidtovo najavljeno razdvajanje vojne imovine
U objašnjenju, OHR razdvaja tzv. imovinu iz kontinuiteta i vojnu imovinu.
"Vojnu imovinu Schmidt praktično rješava, a imovinu iz kontinuiteta koja je puno bitnija od vojne imovine izuzev perspektivne ostavlja vlastima. Jasno je da nema dijaloga i konsenzusa i to je klizav teren. Tu spadaju javna dobra", govori Cero.
Kako pojašnjava, postoje tri vrste imovine: imovina iz kontinuiteta u koju spada i imovina koja se zatekla na datum 31.12.1991. godine, zatim imovina iz sukcesije, ostavinskog postupka Jugoslavije, i sporazum o sukcesiji koji kaže da imovina postaje od onoga na čijoj teritoriji se nalazi na dan proglašenja nezavisnosti.
U principu državna imovina podrazumijeva imovinu na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine. U to spadaju i rijeke, a ogroman dio su šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište.
Cero govori kako je jedan od osnovnih problema to što zapravo i nije poznata sva imovina koja pripada Bosni i Hercegovini, a da se jedini popisi nalaze u arhivama u Beogradu.
"Vrlo je važno da se u sporazumu o sukcesiji nalazi i aneks D, u kojem se navodi da sve zemlje nasljednice bivše Jugoslavije imaju pravo pristupa arhivama. Jedina zemlja koja nikad nije tražila, barem iz pozicije državnog suvereniteta pristup saveznim arhivama je BiH. Iz neslužbenih izvora smo saznali da je odgovor da se ne može dati pristup arhivu jer je objekat u kojem se nalazila arhiva bio predmet bombardovanja NATO aviona 1999. godine. Sve druge zemlje su ostvarile svoj pristup, mi nikad nismo zvanično tražili pristup i nemamo kvalitetan popis imovine. Prema mojim informacijama, to je puno više imovine od samih garnizona i garnizonskih prostora. Jedini pravi portofolij je u saveznim arhivama u Beogradu, vezano za imovinu JNA", pojašnjava Cero.
Kao primjer navodi aerodrom Željava gdje se nalazila oprema koja je koštala preko tri milijarde dolara, a da je ta oprema izvezena iza graničnog datuma 6.4.1992. i danas se nalazi na aerodromu Batajnica u Srbiji.
"U tom popisu nepookretne imovine puno toga bi se našlo da je odvezeno u Srbiju iza šestog aprila 1992. godine. Prodavani su čak i garnizoni, vojna imovina i drugi prostori u Republici Srpskoj", govori Cero.
Objašnjava da bi spuštanjem državne imovine na niže nivoe, desila se i zapravo jedna legalizacija svih tih nezakonitih radnji, koje su se desile unatoč zakonima o zabrani raspolaganja imovine, koji su usvojeni.
Imovina iz kontinuiteta i vojna imovina
"Pitanje je zašto je OHR odvojio imovinu iz kontinuiteta i vojnu imovinu. Po presudama Ustavnog suda, ona dijeli istu sudbinu kao cjelina. Tamo se kaže imovina iz kontinuiteta, imovina iz sukcesije i sva druga imovina koja se nađe evidentirana na Bosnu i Hercegovinu. Schmidt se zapleo kao pile u kučini. Ova izjava iz OHR-a ne govori puno, jasno je zašto se nije uputio u drugi korak da sa knjiženjem vojne imovine izvrši i knjiženje javnih dobara na državu Bosnu i Hercegovinu što je suština prijepora", kaže Cero.
Upozorava da bi takvo rješenje za vojnu imovinu legalizovalo koncept sastavljene države koji je Dodik predstavljao, i način na koji pokušava da dokaže da su dva entiteta napravila državu te da ima teritorijalni suverenitet i vlasništvo na svom imovinom u Bosni i Hercegovini.
Cero kaže da se čini kako Schmidt ubrzano želi da riješi nepotrebno iskonstruisani problem.
"Jasno je da ostavljanjem domaćim političarima to pitanje se iz ustavno-pravnog prebacuje u teren političke trgovine. To je otvoren prostor za promjenu ustavno-pravnog karaktera Bosne i Hercegovine sa uspostavom konsocijativnog federalizma", upozorava Cero.
Spuštanjem državne imovine na nivo entiteta Bosna i Hercegovina bi postalo ono što Dodik kaže, a to je državna zajednica i zadiralo bi se u teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
"Neperspektivna imovina je u separatu vojne imovine i ona je riješena tako da je treba knjižiti na državu. To je dobro rješenje", govori Cero.
Cero ističe da se visoki predstavnik ne treba upuštati u to da razdvaja vojnu imovinu iz imovine iz kontinuiteta.
"Schmidt se nije upustio u materiju, nego je lomljenjem preko koljena ili zbog neupućenosti ili zbog šireg konteksta, a u šta ja ne vjerujem, tražio rješenje i oslobodio domaće igrače odgovornosti za neučinjeno, ali i ostavio glavnu priču neriješenu", zaključuje Cero.