Razvodnjavanje problema
80

Šta nakon američke turneje u BiH: Sankcije će možda biti, ali destrukcija ostaje

S. Hambo
Derek Chollet, Gabriel Escobar i Milorad Dodik (Foto: I. Š./Klix.ba)
Derek Chollet, Gabriel Escobar i Milorad Dodik (Foto: I. Š./Klix.ba)
Nekoliko američkih, ali i evropskih emisara pohodilo je Bosnu i Hercegovinu prethodnih nekoliko sedmica u pokušaju da smire situaciju, suptilno zaprijete onima koji igraju prljavo i pozovu na dijalog.

Agonija bosanskohercegovačke političke krize traje i suviše dugo da bi građani bili optimistični kako će neki poziv za dijalog riješiti sve probleme. Dva ključna problema koja generiraju krizu su secesionistička politika Milorada Dodika, uz blokiranje državnih institucija, te borba za Izborni zakon. Ni u jednom od navedenih problema ne vidi se nikakav napredak.

Amerika sankcijama prijeti nešto direktnije. Odredili su tim s različitim zaduženjima. Matthew Palmer je čovjek koji je zadužen za Izbornu reformu u BiH, koji u saradnji s predstavnicom EU Angelinom Eichhorst pokušava moderirati dogovor. Složenost tog pitanja je sasvim druga tema kojoj se treba posvetiti, ali je povezana s destabilizirajućim dejstvom iz RS-a.

Potom su Sjedinjene Američke Države u BiH poslale diplomatu zaduženog za Zapadni Balkan Gabriela Escobara, koji je pozivao na dijalog i nagovještavao moguće sankcije, koje su navodno na stolu.

Poslije Escobara u Sarajevo je sletio i Derek Chollet, specijalni savjetnik američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena. On je ponovio sličnu priču. Zagovarao je povratak dijalogu, prestanak politike urušavanja državnih institucija te usput nagovještavao mogućnost sankcija. A političko uže u BiH je isuviše zategnuto i pravo je čudo kako međunarodni faktor smatra da je u ovom trenutku dovoljno sjesti za sto i praviti neku vrstu dijaloga za izlazak iz krize paralelno dok vlast iz RS-a provodi proceduru povlačenja iz državnih institucija i blokira bilo kakvo odlučivanje na državnom nivou.

Da li neko smatra da je dovoljno razmijeniti nekoliko diplomatskih folskula i da će se sve zaboraviti? Iako je dijalog potreban, on se ne može uspostavljati u trenutku kada nisu iste startne pozicije. Zašto bi se davao legitimitet za razgovore onima koji odbacuju valjanost državnog zakona, koji najavljuju formiranje entitetske vojske, formiraju parainstitucije, vrijeđaju cijeli narod svođenjem na vjersku skupinu i još mnogo toga.

Da li bi jedan Amerikanac za svoju državu pregovarao u takvim uslovima? Ili bi tražio da se destruktivci povuku i vrate u državne institucije, počnu sarađivati i rješavati probleme.

Zar i Amerikanci i predstavnici EU smatraju da će trenutnim i privremenim smirivanjem Dodika, dovođenjem za pregovarački sto ugasiti njegovu dugogodišnju želju da ostvari zacrtane ciljeve. Problem secesije se može riješiti jasnim i odlučnim potezima, ukoliko stoje silne izjave o zaštiti teritorijalnog integriteta BiH, a ne odgađanjem takve rušilačke politike i stavljanjem problema pod tepih, koji će kad-tad ponovo isplivati ukoliko se ne pošalje jasna poruka.

U konačnici, u cijeloj priči trpe građani. Njih guši i kriza i jalova priča o potrebi dijaloga dok podrivanje države i dalje visi u zraku i provodi se na terenu.