Šta očekivati od Eichhorst i Palmera: Jedna od posljednjih šansi za Izborni zakon
Pregovori o Izbornom zakonu su prekinuti krajem prošle godine u jeku narušavanja ustavno-pravnog poretka koje vodi vlast entiteta Republika Srpska. Većina stranaka sa sjedištem u Sarajevu tada je jednoglasno poručila da su pregovori besmisleni jer se vode u nemogućim uslovima. U međuvremenu je Milorad Dodik s vlastima RS-a nastavio urušavanje institucija BiH, ali su uvedene i prve sankcije i to iz SAD-a. Očekuje se da će se sankcije nastaviti te da će to slijediti i evropske zemlje.
Nakon svega toga u Sarajevo ponovo stižu međunarodni medijatori, ali s upitnim šansama za dogovor. Prvenstveno, određene stranke i dalje smatraju da o Izbornom zakonu ne treba pregovarati kada Dodik podriva državu, ne priznaje državne zakone i ne učestvuje aktivno u radu državnih institucija. S druge strane priču o neophodnosti izmjena Izbornog zakona i dalje vodi SAD, država koja je vjerovatno najvažniji vanjski partner BiH.
Ipak, u političkim krugovima se može primijetiti otpor i prema takvoj vrsti inicijative te i otvorene kritike na račun SAD-a, uz standardnu kritiku pojedincima iz Evropske unije da će izdati BiH. A ukoliko se zalupe vrata Americi i pošalje poruka da nema spremnosti za razgovore, ostaje prazan prostor koji će neko vrlo brzo popuniti. Onda nije isključeno da u BiH počnu dolaziti "medijatori" iz Srbije, Rusije ili Turske upakovani u priču o nužnosti dogovora u BiH.
No, vratimo se predstojećim pregovorima. Ključno pitanje koje će biti na stolu je zahtjev za redukciju Doma naroda FBiH, tačke koju HDZ ne želi problematizirati. A upravo je Dom naroda organ u kojem trenutno leži najveća poluga moći jer upravlja većinom procesa, od zakonodavne pa posljedično i do izvršne vlasti.
Krajem prošle godine većina stranaka sa sjedištem u Sarajevu se složila da je nužno reducirati Dom naroda te u tom kontekstu tražiti prostor za dogovor. Trenutno Dom naroda "vedri i oblači" sve procese u FBiH, a kada bi taj dom odlučivao o vitalnim interesima, što je prijedlog, u tom smislu bi čak možda i više zadovoljavao potrebe konstitutivnih naroda.
U tom kontekstu izuzetno je važno kako će se o ovom pitanju postaviti Eichhorst i Palmer. U svim svojim dosadašnjim porukama naglašavali su potrebu funkcionalnije vlasti. Ukoliko je to tako, onda bi pored neophodnih tehničkih izmjena Izbornog zakona, transparentnijeg procesa, implementacije presuda suda iz Strazbura, stranim medijatorima trebao biti važan i Dom naroda u kojem leži ključ i za blokade i za rješenje.
