Naime, različit stepen osiguranja prava na ove usluge na nivou kantona uzrokovan je različitom ekonomskom moći kantona. Nakon što izmjene federalnog zakona prođu i drugi dom, finansiranje biomedicinski potpomognute oplodnje bit će osigurano putem posebnoga transfera iz budžeta Federacije, u Federalnom fondu solidarnosti.
Svi parovi koji boluju od steriliteta u Federaciji BiH time će dobiti jednak pristup besplatnim uslugama BMPO. S novim pravnim rješenjima Vlada želi otkloniti probleme u tretiranju podnesenih zahtjeva parova kantonalnim zavodima zdravstvenog osiguranja i različito tumačenje normi, a naročito različit opseg planiranih sredstava.
Novac za finansiranje postupka BMPO do sada se izdvajao iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, putem kantonalnih zavoda, ali su razlike u postupanju ovisile od finansijske moći kanton. To je rezultiralo nejednakim pristupima uslugama i ovoj oblasti pa time i neudjednačenim pristupim parovima liječenju neplodnosti.
Za provedbu Zakona godišnje bi iz budžeta Federacije BiH trebalo izdvojiti oko 10 miliona KM, a odluku o tome bi donosila Vlada svake fiskalne godine što bi značilo da se broj parova koji će imati pristup BMPO povećati na 1.500 godišnje u zavisnosti od kapaciteta zdravstvenih ustanova.
U prošloj godini putem BMPO postupka u FBiH rođeno je 289 djece.
Prema novim zakonskim odredbama, sve žene u FBiH će imati pravo na liječenje BMPO-om na teret budžeta Federacije, i to u pravilu do navršene 42. godine bilo da su u braku ili izvanbračnoj zajednici.
Imat će pravo na tri pokušaja intrauterine inseminacije i pet pokušaja izvantjelesne oplodnje.
Iznimno od ovih pravila, ženi se može dati saglasnost stučnog konzilija za BMPO nakon navršene 42. godine, a u skladu sa stručnim smjernicama o biomedicinski potpomognutoj oplodnji.
Nadalje, pravo na biomedicinski pomognutu oplodnju stječu bračni, odnosno izvanbračni drugovi, nakon što su provedeni postupci utvrđivanja uzroka neplodnosti ili smanjenja plodnosti i otklanjanje tih uzroka stručnim savjetima, lijekovima ili hirurškim zahvatima.
U novim zakonskim odredbama o biomedicinski potpomognutoj oplodnji su precizirani i postupci kada osobe boluju od hroničnih ili malignih oboljenja te im prijeti sterilitet, odnosno kako će se u tim slučajevima skladištiti spolne ćelije i tkiva zametka
Tako će pravo na dugotrajnu pohranu spolnih ćelija i tkiva za vlastito korištenje kasnije, imati muškarac i žena kojima prijeti opasnost da će zbog zdravstvenih razloga postanu neplodni.
Dugotrajno pohranjene spolne ćelije, spolna tkiva i zameci čuvaju se, u pravilu, do pet godina od dana pohranjivanja. Rok čuvanja može se na zahtjev osoba, odnosno bračnih ili izvanbračnih drugova od kojih spolne ćelije, spolna tkiva i zameci potječu, produžiti za još pet godina, iznimno u opravdanim medicinskim slučajevima i duže. Također, pravo na pohranjivanje spolnih ćelija i spolnih tkiva ima i maloljetna osoba za koju postoji opasnost da će zbog bolesti postati trajno neplodna.
Spolne ćelije i spolna tkiva maloljetne osobe čuvaju se do navršene 42. godine (žena), odnosno do navršene 50. godine (muškarac). Pohranjivanje ćelija, tkiva i zametaka može se obavljati samo u javnoj zdravstvenoj ustanovi koja za to ima dozvolu za rad izdanu od federalnog ministra.
Ukoliko i Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvoji izmjene Zakona u predloženom tekstu, primjena će početi 1. januara naredne godine.
Javno pogubljen Iranac koji je osuđen za silovanje desetina žena tokom 20 godina
