Šta piše u odluci Ustavnog suda BiH kojom je osporen Zakon o šumama Republike Srpske
Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o šumama RS-a Ustavnom sudu BiH uputilo je sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske. Podnosioci zahtjeva su istakli da Zakon o Šumama RS-a krši odredbe člana a I/1, člana I/2, člana III/3.b) i člana IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 2. Aneksa II Ustava Bosne i Hercegovine.
U meritumu presude Ustavni sud BiH se poziva na raniju sudsku praksu, odnosno Odluku Ustavnog suda 1/11 gdje se pod pojmom "državna imovina" ne mogu smatrati samo nekretnine u smislu zgrada i ostalog, već i pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti, koje joj služe radi vršenja te vlasti. Osim toga, navodi se da državna imovina može obuhvatiti javno dobro koje po svojoj naravi priroritetno služi svim ljudima u državi (tekuća voda, zaštita klimatskih uvjeta života, zaštita drugih prirodnih resursa kao što su šume, nužna državna infrastrukturna mreža u smislu Aneksa 9. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH itd.), te takva imovina predstavlja odraz državnosti, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.
"Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da su šume i šumsko zemljište 'u vlasništvu Republike', kako je propisano osporenim članovima zakona, obuhvaćeni pojmom državne imovine kako je to navedeno u relevantnom dijelu Odluke broj U 1/11", stoji u odluci Ustavnog suda BiH.
Ustavni sud je ukazao na to da, pored toga što član III/1. Ustava BiH sadrži taksativni popis nadležnosti institucija BiH, nadležnost institucija BiH utvrđena je i u drugim odredbama Ustava BiH. Ponovo se pozivajući na ranije odluke suda, Ustavni sud je istakao da BiH ima pravo regulisati 'državnu imovinu" čiji je ona titular kako u građanskopravnom tako i u javnopravnom smislu. Sud ističe da je takav zaključak jedini mogući logični i materijalni sadržaj pojma "identiteta i kontinuiteta" sadržanog u članu I/1 Ustava BiH.
Također Ustavni sud je zaključio, pozivajući se na spomenutu odluku, da svaki nivo vlasti uživa ustavnu autonomiju, ali je entitetska ustavna nadležnost podređena Ustavu BiH i odlukama institucija BiH. Osim toga, ističe se, pravo je države BiH da reguliše pitanje državne imovine u skladu sa članom IV/4.(e) Ustava BiH. Spomenuta odredba propisuje nadležnost Parlamentarne skupštine u ostalim pitanjima koja su potrebna za provedbu dužnosti države, a državna imovina reflektuje državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH.
Ustavni sud ističe da je na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je donio Visoki predstavnik za BiH, te da je člankom 4. zakona propisano da zabrana raspolaganja državnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provedba kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko BiH i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.
U zahtjevu delegata Vijeća RS je također navedeno, pozivajući se na Aneks II Ustava BiH, koji govori o kontinuitetu pravnih propisa Ustava Republike Bosne i Hercegovine, u slučaju da isti nisu u suprotnosti s Ustavom BiH, da je još uvijek na pravnoj snazi Zakon o šumama Republike Bosne i Hercegovine iz 1993. godine te samim tim, po njihovom shvatanju, Zakon o šumama RS nije ustavan. Međutim Ustavni sud nije razmatrao spomenutu argumentaciju s obzirom na to da je već drugim članovima Ustava BiH - I/1, III/3.(b) i IV/4.(e) osporena ustavnost Zakona o šumama RS-a.
"Činjenica da zakon o državnoj imovini još uvijek nije donesen, prema ocjeni Ustavnog suda, ne znači da entiteti mogu svojim zakonima regulirati pitanje vlasništva na državnoj imovini koja još uvijek nije definirana na nivou BiH. Također, Ustavni sud ponavlja da odluka u ovom predmetu ne prejudicira pitanje budućeg zakonskog regulisanja pitanja državne imovine, pa tako i šuma i šumskog zemljišta od BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Brčko BiH", piše u odluci.
Ustavni sud je ostavio Narodnoj skupštini rok od šest mjeseci da se osporene odredbe zakona usklade s ustavom BiH.
"Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe Zakona o šumama nisu sukladne čl. I/1, III/3.(b) i IV/4.(e) Ustava Bosne i Hercegovine", stoji u presudi.
