Šta SNSD dobija u slučaju da princip "legitimnog predstavljanja" zaživi u Federaciji BiH?
Nakon sastanka Dodik je rekao da se ne želi miješati u dogovore u Federaciji BiH kada je riječ o Izbornom zakonu, ipak, dodajući da su Hrvati u pravu što traže mehanizam izbora njihovog predstavnika.
Također, Dodik je i prije samog dolaska Palmera izrazio sumnju u uspjeh razgovora, dodajući da su Amerikanaci nemoćni da bilo šta urade, te da Palmer svakako odlazi s trenutne pozicije na neko ambasadorsko mjesto.
U trci s vremenom
Međutim ova prividna relaksiranost Dodika i SNSD-a u vezi rješenja za Federaciju daleko je od istine. Ostalo je malo više od godinu do Općih izbora 2022. godine, i sve što je urađeno zadnjih par godina da se pokrenu bilo kakvi pregovori o Izbornom zakonu, rezultat je zajedničkog djelovanja Hrvatske demokratske zajednice i SNSD-a. Postoji nekoliko razloga takvog zajedničkog nastupa, koji će odrediti sudbinu ove zemlje.
Vrijeme ističe, svi legalni mehanizmi zaštite pozicije HDZ-a su probijeni i Čoviću prijeti izbacivanje iz vlasti, od kojeg se HDZ-e vjerovatno ne bi oporavio. O strahu SNSD-a najbolje govore riječi nekadašnjeg Dodikovog savjetnika Slavka Mitrovića izrečene u septembru prošle godine kad je rekao da ukoliko HDZ bude izbačen iz vlasti 2022. godine Bosna i Hercegovina više neće postojati "osim kao davna historijska kategorija". Slično je nedavno govori i Rajko Vasić ali i mnogi HDZ-ovi članovi.
Srpsko-hrvatski blok je u trci s vremenom, jer je previše toga na "kocki". I ovdje uopće nije riječ o Željku Komšiću, jer njegova pozicija ne nosi toliku političku težinu da bi spriječila HDZ da trajno dobije ili izgubi mehanizme kontrole Federacije i državnog nivoa vlasti.
Dom naroda je ključ dominacije
Sva borba je oko Doma naroda, Federalnog i državnog, e ne oko pozicije člana Predsjedništva, iako nas pojedini političari i analitičari često ubjeđuju u suprotno. Dvotrećinska kontrola makar jednog etničkog kluba u Domu naroda, znači kontrolu kako Federalne vlade tako i Vijeća ministara.
Zajedničkim nastupom HDZ-a i SNSD-a, ne samo da pokušavaju trajno osigurati i zacementirati poziciju HDZ-a, oni isto tako, praktičnim uvođenjem principa "legitimnog predstavljanja" žele isti mehanizam omogućiti i srpskim nacionalnim strankama u Federaciji BiH.
Ako bi Stranka demokratske akcije pristala na zahtjeve HDZ-a, to bi praktično značilo da će dugoročno srpski klub u Domu naroda Federacije birati samo pripadnici srpskog naroda, što Federalnim ustavom niti trenutnim Izbornim zakonom nije predviđeno, niti je ikada bilo. Delegati se biraju posredno unutar kantonalnih skupština.
Praktično bi to značilo da ako srpsko glasačko tijelo odluči da glasa samo za srpske nacionalne stranke, te iste stranke bi imale dugoročno potpunu kontrolu nad srpskim klubom u Domu naroda Federacije. Kontrola nad jednim klub, znači kontrolu nad biranjem predsjednika ili jednog od dva potpredsjednika Federacije BiH koji zajednički imenuju mandatara Vlade Federacije BiH.
U praksi obesmišljavanje države
U januaru 2020. godine Dodik je na neki način objelodanio svoj cilj. Tada je rekao da će SNSD tražiti mjesto potpredsjednika Federacije BiH i jedno ministarstvo u Vladi BiH jer je SNSD jedini "legitimni predstavnik srpskog naroda u FBiH".
Dodik je govoreći jučer o mogućnosti da se Vijeće naroda u RS-u izjednaći u ovlastima s Domom naroda FBiH, rekao da Vijeće naroda nije Dejtonska kategorija, a Dom naroda jeste. Dodao je da čak razmišlja da ukine Vijeće naroda. Međutim, zaboravio je da srpski klub u Domu naroda FBiH isto tako nije Dejtonska kategorija, već su to samo bošnjački i hrvatski klub, ali to ga nije spriječilo da ranije traži mjesto potpredsjednika Federacije niti da trenutno podržava HDZ u smislu promjene načina biranja delegata u Dom naroda.
Takva kontrola znači mogućnost blokade, odnosno i mogućnost ucjene do ispunjenja bilo kakvih zahtjeva. Pošto su ministarska mjesta u Vladi FBiH jasno etnički definisana (8 Bošnjaci/5 Hrvati/3Srbi) to isto tako znači da bi okvirno 80 posto građana Federacije bilo predstavljeno kroz 50 posto izvršnih funkcija u Vladi. Ovo tvrdimo iz razloga što 80 posto građana Federacije ne glasa za srpske odnosno hrvatske nacionalne stranke. U istom smislu između 50 i 60 posto građana Bosne i Hercegovine bilo bi predstavljeno kroz 30 do 40 posto izvršnih funkcija u Vijeću ministara.
Jednom kad neko stavi potpis na ovakav otvoreni plan srpsko-hrvatskog bloka nema te političke snage koja će to moći promijeniti. U toj viziji države nebošnjak koji ne želi glasati za hrvatske odnosno srpske nacionalne stranke bit će predstavljen samo kroz bošnjačku kvotu. U toj viziji nema demokratije i stranačkog pluralizma osim u okviru jedne etnije, samo trajna iscrpljivanje do konačnog urušavanja institucija države. Jer kako dugoročno može opstati država čije stanovništvo nema ni obrise zajedničkog identiteta, a isti je nemoguće graditi ako imate tri potpuno odvojena društva.
Važno je napomenut da izbacivanje iz vlasti HDZ-a nije tako jednostavno ni sa trenutnim Izbornim zakonom, jer traži koaliciju ideološki različitih nehrvatskih stranaka, međutim, četiri godine bez vlasti neminovno znači da se hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini mora mijenjati. Trenutna prijetnja da HDZ izgubi sve jeste rezultat destruktivne politike koju vode skoro 30 godina prema Bosni i Hercegovini.
Daleko od kompromisnog rješenja
S tim u vezi "nezainteresovanost" SNSD-a je obični blef, jer cementiranje ili gubitak vlasti HDZ-a znači temeljnu promjenu političkih snaga u Bosni i Hercegovini čije posljedice je teško u ovom trenutku predvidjeti. Srednje rješenje postoji, a to je trenutni Izborni zakon, koji daje sasvim dovoljnu snagu HDZ-u da djelimično kontroliše političke procese, ali da nema sigurnosti. Međutim HDZ time nije zadovoljan i neminovno protiv sebe stvara široki blok probosanskih stranaka, koje će se suprostaviti Čovićevoj viziji države ili će mnoge od njih neminovno nestati.
Dodikov pesimizam s druge strane može biti znak da srpsko-hrvatski blok nije zadovoljan smjerom u kojem bi promjene Izbornog zakona mogle krenuti ili pokušaj da odbaci bilo kakvu intervenciju. Vjerovatno je cilj odbaciti pritisak međunarodne zajednice da se u istom smislu kao u Federaciji, mijenja odnos političke moći u Republici Srpskoj, u kojoj Vijeće naroda može privremeno kočiti ali ne i trajno blokirati političke procese.
Očita je licemjernost hrvatsko-srpskog bloka u BiH, jer konstitutivnost nema isti sadržaj i supstancu u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, niti oni imaju cilj tako nešto podržati, iako ne prođe dan da se pozovu na istu. S tim u vezi, konstitutivnost je samo paravan za dominaciju hrvatsko-srpskog političkog bloka, odnosno ništa što bi bilo vrijedno trajnog poštovanja probosanskih stranaka.