Gdje je bunt radnika
64

Stanje nacije 1. maja: Protestovat ćemo, ali dok odmorimo, nakon produženog vikenda

Piše: S. H.
Foto: Harun Muminović/Klix.ba
Foto: Harun Muminović/Klix.ba
Iako je 1. maj simbol radničke borbe za bolji položaj i status, u BiH sve je manje radničkog, a prije svega sindikalnog organiziranja koji bi trebali animirati radnike da od vlasti uvijek traže svoja prava i plate kakve zaslužuju.

Kakvo je stanje među tzv. radničkom klasom, odnosno predstavnicima radnika u organizaciji koja, barem zvanično zastupa najveći broj radnika, Savez samostalnih sindikata BiH, najbolje oslikava današnja izjava predsjednika tog sindikata Ismeta Bajramovića, koji je kazao da je teško animirati građane da protestuju za 1. maj zbog produženog vikenda koji se poklopio s prvomajskim praznicima.

"Prvi maj nažalost pada u sredini produženog vikenda tako da nemamo građana i teško je animirati ljude za Prvi maj. Prošle godine smo imali proteste koji nisu bili zapaženi. Ko zna, možda ćemo za 2-3 dana okupiti 10.000 ljudi. Ova centrala jedina je izvela najmasovnije proteste u historiji sindikalnog protesta i to treba da se zna", kazao je Bajramović.

Ipak, radnici najbolje znaju da se ne živi od stare slave i da nikakav priduženi vikend ne bi trebao biti prepreka hiljadama obespravljenih radnika da traže svoja prava.

Istina u BiH danas su rijetki i protesvovali. U Banjoj Luci sindikat je okupio oko 1.000 radnika koji su tražili konačno potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora, kao i veće plaće te bolje sulove rada. Obraz Sarajeva u radničkom buntu branilo je desetak radnica kompanije Borac, koje već pet dana protestuju ispred zgrade Vlade FBiH, tražeći uvezivanje radnog staža.

I u Tuzli je protestovalo nekoliko desetina radnika, uglavnom okupljenih oko Sindikata solidarnosti. Ipak, sve je to nedovoljno i jedva primjetno da bi se oni najodgovorniji u vlasti zapitali i zamislili koliko se krše radnička prava.

S druge strane u brojnim zemljama svijeta sasvim druga slika. Masovni protesti radnika svakog 1. maja ustaljena su pojava. Iako u odnosu na radnike iz BiH imaju vjerovatno mnogo bolje uslove i prava, građani iz mnogo razvijenijih zemalja Evrope i svijeta ne posustaju u konstantnoj borbi za svoja prava.

Jasno je da bez jake sindikalne organizacije i jedinstva radnika, kojima izgovor neće biti produženi vikend, nema korjenite promjene u statusu većine obespravljenih radnika koji će još godinama tražiti da se poštuje zakon i obezbijedi barem onaj minimum prava koji im pripada.