Stara željeznička stanica na Ilidži, spomenik kao stvoren za pranje od odgovornosti

Takvo mišljenje nagovještava da Vlada FBiH koja je vlasnik Željeznica nije dobila dopis od Komisije, ili u najboljem slučaju da isti nije pravilno komuniciran s odgovarajućim ljudima.

Prema riječima Željeznica FBiH, u Staroj željezničkoj stanici postoji sedam stanova, od kojih su tri otkupljena, kao i poslovni prostor, vlasništvo firme Dijamant Sarajevo, a na ostalim stanovima postoje stanarska prava. ŽFBiH su vlasnik poslovnog prostora u ovom objektu, površine 46m2.

"Iako ŽFBiH nisu jedini vlasnik ovog objekta, niti jedini obveznik preduzimanja potrebnih hitnih mjera u cilju sprečavanja nastanka štetnih posljedica (požara, obrušavanja i urušavanja objekta), ovo preduzeće je u skladu sa svojim mogućnostima vršilo određene aktivnosti u proteklom periodu kada je riječ o nužnim zahvatima na sprečavanju daljnjeg obrušavanja i devastiranja. Nažalost, ŽFBiH nisu u mogućnosti planirati veće građevinske zahvate u cilju očuvanja ovog objekta", rečeno je iz Željeznica zaključujući da se pozdravlja svaka aktivnost koja bi doprinijela sanaciji i sprečavanju propadanja objekta.

Općina Ilidža nema novca

Općinske vlasti nemaju informaciju, ili bar nisu pokazale da imaju, vezanu za otkup tri stana u Stanici. Kao i ŽFBiH, iz Općine naglašavaju kako su za implementaciju odluka Komisije nadležni federalni organi vlasti, a prije svega Federalno ministarstvo prostornog uređenja i Federalna uprava za inspekcijske poslove, ali i Vlada Federacije BiH koja je vlasnica ŽFBiH.

Također, ističe se da Općina Ilidža u 2016. nije u mogućnosti finansijski sama učestvovati u obnovi ovog objekta.

Gomila problema i nekoliko rješenja

Zavod za zaštitu spomenika (Federalno ministarstvo kulture i sporta) nadležna je služba zaštite naslijeđa FBiH. Jedna od zadaća Zavoda je da implementira odluke Komisije kroz stručno nadziranje izvođenja radova. Da bi se Odluka implementirala objekt ne smije imati namjenu stanovanja nego mora biti korišten u ugostiteljske, edukativne i kulturne svrhe.

Također, rekonstrukcija može početi tek kad se objekt oslobodi od stvari i ljudi, odnosno kad se riješe imovinsko - pravni odnosi između vlasnika i korisnika objekta, a vlasnik objekta je dužan da riješi imovinsko – pravne odnose. Naposljetku, radovi se mogu započeti uz suglasnost vlasnika objekta.

"Projekt rekonstrukcije i revitalizacije objekta napravljen je još 2002. godine, od strane Zavoda za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Federalno ministarstvo kulture i sporta je iz Budžeta Vlade FBiH još 2006. godine, na zahtjev Kantonalnog Zavoda Sarajevo, a putem Transfera za obnovu i zaštitu kulturne i graditeljske baštine izdvojilo sredstva u iznosu od 20.000 KM za sanaciju i prezentaciju objekta Stare željezničke stanice“, rečeno je za Klix.ba iz Zavoda za zaštitu spomenika.

Zbog proglašenja nacionalnim spomenikom 2007. godine sredstva se nisu mogla implementirati, a projekat sanacije Stare željezničke stanice stavljen je na čekanje, jer imovinsko-pravni odnosi vlasnika sa bivšim i sadašnjim stanarima (u to vrijeme je bilo sedam stambenih jedinica za sedam porodica) nisu bili riješeni.

"Informacija da je jedan od vlasnika objekta izrazio želju da samostalno obnovi dio objekta je tačna. Projekat sanacije dijela stanice je dostavljen na stručno mišljenje", rečeno je iz Zavoda.

Što se tiče sufinanciranja troškova za radove održavanja nacionalnih spomenika, Federalno ministarstvo kulture i sporta, putem Javnog poziva vrši odabir programa i projekata kroz Transfer za obnovu kulturne i graditeljske baštine. Za 2016. godinu, Ministarstvo još nije objavilo Javni poziv koji će se pojaviti u dnevnoj štampi i na web stranici Federalnog ministarstva kulture i sporta.

S druge strane, Federalno ministarstvo prostornog uređenja nadležno je za izdavanje akata o građenju u obuhvatu nacionalnog spomenika. Također, iz ministarstva kažu da do obnove objekta nije došlo zbog neriješenih imovinsko pravnih poslova.

Trenutno stanje

Dok vlasnica jednog od stanova tvrdi da je problem u vlastima, vlasti tvrde da je problem u vlasnicima.

Nadležni organi FBiH, kantona, gradske i općinske službe te sve druge pravne i fizičke osobe dužne su da se suzdrže od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu ili rehabilitaciju. Imajući to u vidu, a s obzirom na dodatke na objektu u vidu ploča, reklama i natpisa, može se zaključiti da vlasti nisu vodili računa o minimalnom očuvanju, tj. sprečavanju ljudskog utjecaja koji osigurava još brže propadanje.

Jedini stan koji je bio korišten danas je pust. Starija gospođa koja je u njemu živjela svaku je oluju ispratila uz bojazan da će ista uzrokovati rušenje zgrade. Trenutno, tu bojazan dijele samo korisnici dva spomenuta poslovna prostora od kojih je za jedan izražena želja za obnovom.

Barem zasad, ta želja nailazi na muk nadležnih i, kako to u BiH biva, polunadležnih organa vlasti. Obnova je, izgleda, isuviše komplikovan proces, a do tada ostaje nada da slučajni prolaznik ili pak staklar neće završiti u bolnici.

Željeznička stanica na Ilidži je najvjerovatnije izgrađena prema projektu češkog arhitekte Franca Blažeka koji je radio na Građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu od 1889. do 1903. godine. Stanica je služila svojoj namjeni sve do ukidanja uskotračne pruge Sarajevo-Metković-Ploče 26. novembra 1966. kada je preuređena u stambeni prostor.

Objekat je izgrađen u stilu alpske arhitekture s arhitektonskim oblicima karakterističnim za većinu objekata ove namjene (stanične zgrade), kao i za neke stambene objekte tipa vile. Osnovna karakteristika alpskog stila izgradnje je velika upotreba drveta, kako u konstruktivne, tako i u dekorativne svrhe.