Stari grad Šturlić: Mjesto u koje su Osmanlije ušle tek 207 godina nakon osvajanja Bosne
Stari grad Šturlić nalazi se na jednom uzvišenju iznad rijeke Korane, u blizini bosansko-hrvatske granice, a teritorijalno pripada općini Cazin. U historijskim izvorima prvi put se spominje 1459. godine, kada je bio u posjedu plemićke porodice Šturlića.
Prema historičarima, staru utvrdu u Šturliću čuvala je posada od 10-tak vojnika kraljeve vojske u drugoj polovini 16. stoljeća. Vremenom je grad napušten, pa je ostao pust i nenaseljen, sve do 1670. godine, kada ga osmanske vlasti popravljaju i u njega smještaju stalnu vojnu posadu koja je bila pod komandom ostrožačkog kapetana.
Odnosno, Osmanlije ulaze u Šturlić tek 207 godina nakon osvojenja Bosne 1463. godine, što ga čini jednim od posljednjih mjesta u Bosni, ako ne i posljednje, gdje su kročile noge stoljetnih vladara Bosne.
"Nakon što su Turci osvojili Cazin 1576. godine, prema dostupnim izvorima, nije postojao interes za osvajanjem ovog dijela Cazinske krajine, odnosno stare utvrde u Šturliću. Tek 100-injak godina nakon osvojenja Cazina, u Šturlić dolaze Osmanlije. I to ne sa oružjem, već se spominje da su ušetali u napušteni grad Šturlić. To znači tek negdje krajem 17. stoljeća", ističe u razgovoru za Klix.ba Nisfet ef. Kovačević, imam centralne džamije u džematu Šturlić.
Džamija nepravilnog oblika
Kovačević pojašnjava da je ulaskom Osmanlija u Šturlić došlo i do preuređenja stare tvrđave u džamiju.
"U tvrđavi su napravili mihrab, minber i sa tavana kule podigli manju drvenu munaru koja je i danas tu. Potvrdu o tome nalazimo u natpisu koji se nalazio na ulazu u minber gdje smo zatekli da je pisalo 'Sahibi Malik Mustafa – umro 1145. godine', a misli se na hidžretsku godinu, što odgovara 1732. gregorijanskoj godini", kaže efendija.
Da je džamija bila utvrda može se lako primijetiti, budući da nije okrenuta prema Kibli, odnosno njena prednja strana, također nam otkriva ef. Kovačević.
"To se tek učinilo kada se džamija, odnosno stari grad, prvi put preuređivala, pa je njena prednja strana okrenuta ispravno. Međutim, to je za posljedicu ostavilo da džamija više nema pravougaoni, već nepravilan oblik", ističe efendija.
Sljedeće poznato renoviranje desilo se 1866. godine. To se može vidjeti sa natpisa na jednoj klupi u džamiji gdje piše da su "džamiju popravili Muhamed Bećirević sa imamom Alijom Efendićem 1866. godine".
"Taj natpis je do danas sačuvan", kaže ef. Kovačević.
Puškarnica i "šamidan"
Debljina zidova džamije je preko metar, upravo zbog činjenice da se radilo o tvrđavi, dok su prozori zadržani u izvornom obliku i na njima se jasno vidi da se radi o klasičnim puškarnicama, tj. vanjski dio je veoma uzak, dok je unutrašnji dio znatno širi zbog mogućnosti manevrisanja prilikom odbrane od neprijatelja.
Unutar džamije se nalazi i "šamidan", a radi se o vrsti starog svijećnjaka, veoma dobro očuvanog, koji je služio kao osvjetljenje za džamiju.
"To je prije bio jedini način za osvjetljavanje džamije. Koliko je star to ne znamo, ali je zasigurno jedan od prvih inventara ove džamije", napominje Kovačević.
Ono što je također interesantno, a vezano je za cjelokupnu priču o Šturliću, jeste činjenica da u cijelom mjestu, ali i ostatku Bosanske Krajine, danas ne postoji prezime Šturlić, iako je naselje dobilo naziv po plemićkoj porodici Šturlića.
"No zato postoji u nekoliko mjesta u Hrvatskoj", ističe nam Huse Šabanagić, mještanin Starog grada u Šturliću i čovjek čija se kuća nalazi tik do zidina Starog grada.
Huse posjeduje ključeve džamije, redovno je očisti i pokaže svim radoznalim posjetiocima koji povremeno navrate. Upravo su ga prije tri godine posjetili najneobičniji gosti, ističe Huse.
"Došao je čovjek sa autom, parkirao ispred moje kuće i upitao me da li je ovo Stari grad Šturlić. Rekao sam mu da jeste i da, ukoliko želi, može pogledati unutra. Kazao je da želi, pa smo ušli. Kad smo obišli zidine i prostor oko džamije, čovjek se predstavio i kazao da je njegovo prezime Šturlić, kao i porijeklo, upravo sa ovog mjesta", pripovijeda Huse.
Nakon toga pozvao je čovjeka u kuću na kafu i saznao da živi u Dugom Selu pored Zagreba, gdje se, također, nalazi mnoštvo porodica sa prezimenom Šturlić. Svi su porijeklom iz ovog mjesta.
"Gospodin mi je dao i svoju vizit kartu, ali sam je, nesretnim slučajem, izgubio. Rekao mi je da radi na aerodromu u Zagrebu i da ga obavezno posjetim, ali, nažalost, nisam više imao nikakvih kontakata sa njim. Šteta, jer je jako dobro poznavao historiju ovog kraja i otkrio mi veliki broj informacija koje nisam prethodno znao", objašnjava Huse.
No nije samo Huse taj koji dovoljno ne poznaje historiju ovog kraja. Radi se o području i materiji koja je, sasvim sigurno, nedovoljno istraživana, a koja, vrlo lako je moguće, krije i svoje brojne druge tajne i zanimljivosti.
Stari grad u Šturliću danas se nalazi tek na privremenoj listi spomenika koju je sačinila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i opstoji jedino uz nesebičnu brigu mještana Šturlića i ljudi koji u njemu vide neprocjenjivu vrijednost.
