Stav neuropsihijatra: Šta je fiksiranje, kako se i u kojim slučajevima obavlja
Na fotografijama koje je prezentovala vidljivo je kako su djeca vezana za namještaj i radijatore. Nekima su ruke vezane iza leđa, mnoga djeca u takvom položaju provode veći dio dana i čitavu noć te su zbog takvog tretmana kod njih zabilježene fizičke povrede i pogoršano psihičko stanje.
U psihijatrijskoj praksi postoje određena pravila koja su u cijelom svijetu prihvaćena, a jedno od glavnih je da osobe koje predstavljaju opasnost za sebe ili druge, a koje nemaju uvid u svoj realitet i svoju bolest, treba na određeni način fiksirati, objašnjava nam na početku razgovora Hasanović koji radi na neuropsihijatriji u Tuzli.
"Mi to zovemo fiksacija. To podrazumijeva da se ta osoba na siguran način umiri, a da uz to niko ne podnosi teror nad tom osobom. Fizička sila se primjenjuje samo da osoba ne bi učinila nešto sebi ili nekom drugom. Više medicinara okruži osobu, svako uzme jedan ud i ta se osoba fiksira za krevet na kojem leži", nastavlja objašnjavati.
Krevet za fiksaciju opremljen je tzv. fiksatorima, što su ustvari manžetne koje se vežu za ivicu kreveta, a zatim i za udove. Manžetna na sebi ima magnet i ne steže se previše, već dovoljno da se osoba ne može izvući iz fiksatora. Ukoliko se osoba pokušava izdići iz fiksatora, postavlja se pojas koji ide preko grudi.
"Pacijent se u fiksatoru zadržava maksimalno dva sata. U okviru ta dva sata osobi se daje terapija, kako bi se osoba smirila biohemijskim putem. Čim se smiri, odmah se odvezuje. Nema vezivanja radi kažnjavanja, nema vezivanja radi eliminacije nekih stanja koja zahtijevaju da se s tim osobama radi", kaže Hasanović.
Ako neko hoće da ima komfor i da mu ne smetaju pacijenti koji nemaju sposobnost da se socijalizuju i prihvataju norme ponašanja, ili su neposlušni, onda se s njima mora raditi određeni psihoterapijski proces, posebno u grupama, kako bi oni naučili da se ponašaju. Svaka dva sata se mora provjeriti da li se osoba smirila, ako nije, daju se lijekovi kako bi se smirila. Fokus je na tome da osoba bude što kraće vezana u fiksatoru.
Hasanović komentariše i vezivanje za radijator koje je prikazano na jednoj od fotografija iz Zavoda Pazarić. Taj potez naziva terorom, posebno kada je riječ o djetetu. Navodi kako uvijek postoje druge metode koje se mogu i moraju poduzeti umjesto ovoga.
"Broj medicinara koji se zadužuju za rad s pacijentima se procjenjuje prema broju obaveza i zadataka s pacijentima. Mi za 24 osobe imamo tri radnika, dakle na osam osoba noću se zadužuje po jedan medicinar", objašnjava. Medicinari mogu opslužiti sve te ljude, dati im potrebnu terapiju i brinuti se o njima.
Terapija će ih smiriti, vjerovatno će pod utjecajem lijeka zaspati, a nakon buđenja ne bi trebalo biti problema s njima. Mogu se normalno kretati, komunicirati jedni s drugima ili se baviti nekom aktivnošću.
"Dakle, ponavljam, samo kada prijeti opasnost da će osoba sebe ili nekoga povrijediti, samo tada se primjenjuje metoda fiksacije. Svaki medicinar svom dežurnom ljekaru mora podnijeti izvještaj kada je i koga fiksirao i koliko je fiksacija trajala. On će to potpisati i on odgovara za stanje tog pacijenta. Po pravilu, kada se osoba fiksira, istog časa mora kontaktirati ministra zdravstva da ga obavijesti o fiksaciji. Onda se iz kabineta ministra vodi računa o tome da li je osoba fiksirana, koliko dugo, da li terapija funkcioniše...", govori Hasanović.
U svim je knjigama o psihijatriji pojašnjeno kako se ljudi fiksiraju i kako se obavlja proces sputavanja, to je opće pravilo koje postoji svuda u svijetu, zaključio je naš sagovornik.
Mulahusejnović srušio Sarajevo pa komentarisao povike s Koševa: Tome nije mjesto na stadionu
