Bez pomaka
39

Stavovi o izmjenama Izbornog zakona nikad udaljeniji: Novoformirana radna grupa u nemogućoj misiji

S. M.
Nakon što je formirana Interresorna radna grupa za izmjenu Izbornog zakona 11. maja ove godine ubrzo je postalo vidljivo da će njeno funkcionisanje biti otežano potpuno udaljenim stavovima predstavnika različitih stranaka.

Tokom posljednjeg sastanka radne grupe Borjana Krišto iz HDZ-a i Sredoje Nović iz SNSD-a predložili su da se sjednice ne snimaju i da mediji samo daju izjave i saopćenja. Također je razgovarano, što je suštinski najvažnije, o principima glasanja. U tom smislu, predstavnici HDZ-a i SNSD-a su insistirali da se utvrdi mogućnost veta, na način da svaku odluku mora podržat većina članova iz svakog entiteta, te da tri člana koji dolaze iz Doma naroda moraju dati podršku prijedlozima.

Kakve god prijedloge izmjene interesorna grupa donese, na kraju će o svemu odlučivati Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, u kojoj sasvim dovoljno ruku, makar za izmjenu Izbornog zakona, imaju HDZ, SNSD i SDA. U tom kontekstu, sve što se trenutno dešava, je igra u kojoj svi pokušavaju prevariti jedni druge jer su stavovi dijametralno suprotni.

S tim u vezi HDZ i SNSD nastoje uvođenjem etničkog glasanja unutar interesorne grupe nametnuti prijedloge koji će ići na ruku njihovom shvatanju izmjena Izbornog zakona i kao takve ih uputit u parlamentarnu proceduru, gdje će SDA ostati potpuno izolovana i pod velikim pritiskom međunarodne zajednice. Samo u takvim okolnostima, nadaju se predsjednici spomenutih stranaka, Bakir Izetbegović će popustiti.

S druge strane, Stranka demokratske akcije je uvlačenjem opozicije u rad interesorne grupe umanjila dio pritiska sa sebe, te će svu poziciju dodatno pokušat ojačat sprječavanjem da se uvede etničko i entitetsko glasanje unutar interesorne grupe što bi bilo kopija onoga što već imamo u Parlamentarnoj skupštini BiH. Iz njihove perspektive jako je važno da njihovi prijedlozi budu jednako prolazni.

Interresorna grupa trenutno broji 14 članova, u kojoj stranke sa sjedištem u Sarajevu imaju šest članova, blok HDZ-SNSD i njihovi sateliti sedam i na kraju, jedno mjesto pripada predstavniku PDP i SDS-a i DNS-a Branislav Borenović. S obzirom na tako izjednačene snage jako je važno kako će se odlučivati unutar radne grupe i čiji prijedlozi će u većoj mjeri prolaziti.

Bez obzira što se u istupima dijela zvaničnika međunarodne zajednice koriste uopšteni pojmovi u kojem smjeru izmjene trebaju ići, čini se da je interesorna radna grupa formirana, kao posljednji pokušaj da se ispune politički ciljevi Hrvatske demokratske zajednice, na kojima insistiraju desetak godina. Prvenstveno se to odnosi na Dom naroda, odnosno kontrolu hrvatskog kluba unutar ovog doma Parlamenta FBiH, nad kojim HDZ-e nastoji osigurati dvotrećinsku kontrolu i bez toga, sigurno je, izmjena neće biti. S tom izmjenom svi ostali prijedlozi koji se tiču transparentnosti izbora bi mogli proći, bez nje, nijedna

S timu vezi, svi prijedlozi u kontekstu poboljšanja transparentnosti izbornog procesa su suštinski sporedna stvar i samo se koriste da u javnosti stvori pogrešno shvatanje suštine pregovora. Dok se navodno vode razgovori oko transparentnijeg i poštenijeg izbornog procesa, u isto vrijeme se Bosni i Hercegovini nastoji nametnuti dodatni etnički katanac, u kojem će omjer političke moći koji postoji na nivou državnih institucija biti djelimično prekopiran na nivo FBiH. U slučaju da se to politički materijalizuje bosanski politički faktor će i u Federaciji BiH imati daleko manju moć nego što mu to po broju glasova pripada.

Prihvatiti zahtjeve srpsko-hrvatskog bloka, u okolnostima u kojima se nalazi Bosna i Hercegovina, s obzirom na njene unutrašnje političke odnose kao i snagu njenih susjeda Srbije i Hrvatske, suštinski je put u obesmišljavanje građanskih stranaka i svođenje bosansko političkog faktora na fikus.

U uzavreloj političkoj atmosferi kojoj svjedočimo posljednjih mjeseci nejasno je kako će interesorna radna grupa u kratkom periodu, s još proširenim zadatkom u vezi promjene ustava, završiti nešto što lideri najmoćnijih stranaka nisu mogli uraditi godinama.