Stigli DNK nalazi 30 žrtava ekshumiranih na Korićanskim stijenama

Riječ je o muškim osobama čiji su posmrtni ostaci ekshumirani 2017. godine. Institut za nestale osobe BiH će obavještavati porodice o pristiglim rezultatima DNK analiza te mole sve porodice da dostave kontakte (telefone i adrese) područnim uredima Instituta u Bihaću i Sanskom Mostu ukoliko to do sada nisu uradili.

DNK analizom utvrđeno je da je riječ o žrtvama: Aliji (Nedzib) Enver, Avdić (Ibrahim) Sead, Avdić (Sulejman) Rasim, Bešić (Meho) Nihad, Bašić (Muharem) Rasim, Ćoralić (Hasan) Emin, Draguljić (Grgo) Stipo, Fazlić (Ismet) Jasim, Fazlić (Ismet) Mirsad, Fazlić (Refik) Almir, Garibović (Osman) Šefik, Gutić (Hasan) Mirsad, Hirkić (Husein) Ismet, Hodžić (Redžep) Rasim, Hrnić (Mumin) Harun, Jakupović (Mustafa) Dedo, Kahrimanović (Fehim) Dursum, Kapetanović (Mustafa) Alija, Kararić (Emin) Zebir, Krivdić (Mehmed) Nihad, Kuburaš (Ćazim) Fahrudin ili Sabahudin, Mahmuljin (Arif) Ibrahim, Marošlić (Himzo) Fikret, Muranović (Salih) Samir, Muretčehajić (Jusuf) Edin, Murćehajić (Hase) Idriz, Softić (Edhem) Ekrem, Šljivar (Imsir) Omer, Trnjanin (Ibrahim) Zijad i Zulić (Uzeir) Mesud.

Iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama prošle godine je ekshumirano 135 posmrtnih ostataka, među njima 86 lobanja. Riječ je o civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s područja Prijedora. Pošto je riječ o izmještenoj masovnoj grobnici, pronađeni su izmiješani posmrtni ostaci.

Na Korićanskim stijenama je počinjen zločin nad više od 200 bošnjačkih i hrvatskih civila iz Prijedora 21. augusta 1992. kao dio kampanje etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata od srpskih vlasti u Bosanskoj krajini. Srpski policajci su konvoj sa više od 200 protjeranih Prijedorčana, koji je krenuo iz Tukova, izdvojili na planini Vlašić na lokaciji Korićanskih stijena. Skoro svi ubijeni civili su se nalazili u dva autobusa koja su se konvoju pridružila u logoru Trnopolje. Osim njih, iz kamiona prijedorskog Autotransporta, u kojim su voženi prognani, srpski policajci su izdvojili blizu 30 civila. Civilima je naređeno da stanu na rub provalije, a potom im je pucano u leđa. Nakon što su civili popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i dodatno pucati kako niko ne bi preživio. Ipak nekoliko ljudi se uspjelo spasiti bacivši se ranije u provaliju, a kasnije su svjedočili u Haškom tribunalu na suđenjima srpskim ratnim zločincima.

Ostali identifikovani posmrtni ostaci su s područja Vlasenice, Bratunca, Srebrenice i Ozrena.