Što li mi se Radobolja muti: Poslije pljačke javnih resursa slijedi onečišćenje okoliša
Onečišćenje je satima oticalo niz rijeku, širio se jak i opor smrad, a građani kao i nadležni organi koji su izašli na teren posumnjali su na naftu. Nafta, lož ulje, možda neki lak, bile su sumnje građana. Ipak, rano jutro narednog dana u biltenu Civilne zaštite stajalo je da je kantonalni inspektor za zaštitu okoliša ustvrdio da je onečišćenje prouzročila nečistoća koja curi iz kontejnera za smeće, a koju je kiša saprala u rijeku Radobolju.
Građani koji su svjedočili scenama onečišćene Radobolje nisu povjerovali službenom tumačenju šta je opjevanu rijeku obojilo u neke neprirodne boje, posebno jer je kiša krenula padati tek poslije. Dva dana kasnije smo od jednog čitatelja dobili videozapis onečišćenje Radobolje, uzvodno kod lokaliteta Bare.
Marin Bago, aktivista koji godinama upozorava na nerad javnih institucija u Mostaru, finansijski kriminal te onečišćenja koja gradska vlast skriva, ne vjeruje nalazu inspekcije.
"To je prirodan proces. Nažalost, poslije pljačke javnih resursa i nepružanja normalnih usluga, slijedi onečišćenje okoliša. Ako se ne poštuje čovjek, neće ni priroda. Što se tiče trenutnih odnosa, stvari su došle na samo dno. Ovakav odnos prema upravljanju zajedničkim dobrom jednostavno treba isključiti pa uključiti. Odavno govorimo na temelju dokaza da grad vode potkapacitirani ljudi bez ikakve dobre volje za njegovim razvojem. Nedostatak vladavine prava osigurava im i dalje boravak na pozicijama bez obzira koliku nam štetu svakodnevno nanosili. To mora prestati, što prije, to je bolje i za njih i za nas", kazao je za Klix.ba Bago.
Onečišćenje Radobolje samo je jedna u nizu potencijalnih ili aktuelnih mostarskih ekoloških katastrofa. Problem deponije Uborak i pojava kancerogenih i mutogenih otrova u mulju novoizgrađenih prečistača otpadnih voda još čekaju svoje rješenje.