Stravične fotografije migranata na granici BiH i Hrvatske: Dok čekaju voz nade, umiru u očaju

Neki vas potežu za rukav i traže sobu. U pratnji policije, Harun Emrulović, vođa mobilnog tima Crvenog križa na Vučjaku, daje nam neke osnovne informacije o skrbi u kampu.

"Migranti imaju dva obroka dnevno te instalirane tuševe i toalete. Voda se doprema cisternama. Ono što je konstanta jesu njihovi pokušaji da pređu hrvatsku granicu. Međutim, većina njih ne uspijeva, vraćaju se i govore da su izloženi nasilju, pljački te da im se uništavaju dokumenti i mobilni telefoni, pa čak i da im oduzimaju vreće za spavanje", kaže Emrulović.

Na pitanje da li postoji dokumentacija koju bilježe i vidljive povrede koje mogu svjedočiti o nasilju policije, Emrulović dodaje: "Povrede postoje, ali oni se probijaju šumama i po nekoliko dana. Mi ne možemo znati kako su te povrede nastale".

Amnesty International početkom godine u izvještaju naslovljenom "Gurnuti do ruba: nasilje i zlostavljanje migranata na balkanskoj ruti", je saopćio da su migranti zaustavljeni na hrvatskoj granici gurnuti u nehigijenske i nesigurne uslove na području USK te se objašnjava kako se produbljuje humanitarna kriza. Tokovi novca svjedoče o tome da se više sredstava daje za zaštitu granica nego za humanitarnu pomoć. Čak i Amnesty u izvještaju navodi da se migranti pri pokušaju prelaska granice nasilno vraćaju u pravni limb BiH. Među njima ima onih koji su u svojim zemljama radili kao policajci, stolari, stomatolozi, a neki na zaslonu mobilnih telefona imaju fotografije na kojima su naoružani i u uniformama.

Evropska unija je od 2018. godine dala 24 miliona eura vlastima u Bosni i Hercegovini za potrebe izbjeglica i migranata. Lokacija Vučjak, bez potrebne infrastrukture u smislu vode, kanalizacije ili električne energije, okružena minskim poljima, predstavlja jasnu opasnost za živote i zdravlje migranata. Nadalje, zemljište je nekadašnje odlagalište otpada i još uvijek postoji mogućnost prisustva otrovnih tvari. Vlast u BiH je ljude koji bježe od siromaštva i nasilja jednostavno "bacila u smeće".

Vlada USK ograničila je njihovo kretanje, a na području grada, pored đačkog doma "Borići", borave u IOM-ovom centru na području bivše fabrike "BIRA". Uspjeli smo ući u BIRA-u i fotografirati uslove u kojima borave. Međunarodni humanitarni standardi definisani su kroz kodeks "Sphere", kojeg se pridržavaju sve globalne humanitarne organizacije, među kojima su Crveni krst, UN, nevladin sektor i donatori širom svijeta. Radi se o precizno definiranim i općeprihvaćenim humanitarnim standarnima koji se tiču uslova u prihvatnim centrima, hrane, vode i higijene, nivoa medicinske skrbi i sl. Sve međunarodne organizacije su se obavezale da ih poštuju širom svijeta, samo ne u BiH.

"Ovo je najbizarnija situacija koju sam vidio u 20 godina međunarodne karijere", govori naš izvor s iskustvom rada u UNHCR-u u BiH devedesetih.

"Svi su u poricanju, svi zabijaju glavu u pijesak. Nikome nije stalo do tih ljudi, osim volonterima koji ulažu nadljudske napore. Druga stvar, IOM i sve druge organizacije zaposlile su ljude bez ikakvog iskustva i njima je ovakva situacija 'normalna'. Nemaju kome odgovarati, troše desetine miliona, donatore lažu, a niko ih ne proziva niti im šalje inspekcije".

Jeziva priča dešava se u prihvatnom centru BIRA, gdje se nalazi Tunižanin Ali, koji doslovno u deliriju čeka smrt od gangrene. Dr. Jasminka Ljubijankić, v.d. direktorice Doma zdravlja Bihać, govori o 4 sata borbe u bolnici, kantonalnom tužiocu na terenu, 6 policajaca i suhoj gangreni u 21. vijeku. Ali je, navodno, prošle zime vraćen s hrvatske granice, odakle je pješačio po snijegu i temperaturama u minusu te je dobio promrzline na stopalima. Kako je u "igrici" balkanske rute psihički nastradao, odbija liječenje gangrene u poodmakloj fazi.

"Psihijatri u bihaćkoj bolnici su ga uspjeli stabilizirati lijekovima, gdje je ležao mjesec dana i gdje mu je čišćena gangrena, što naravno nema nikakvog efekta. Vraćen je u BIRA-u, gdje polako čeka smrt. Jedini način da preživi jeste amputacija donjih ekstremiteta i pod prisilom bi se to moglo uraditi samo ukoliko se proglasi radno nesposobnim. Ali odbija liječenje, čak i s lisicama na rukama uspio je razbijati ambulantna kola. Ne možete zamisliti koji smrad se širi od gangrene. Nakon četiri sata pokušaja da nešto uradim, rekla sam policajcu da je situacija takva da mi je došlo da otmem njegov pištolj i skratim čovjeku muke. Sistem je zakazao, a ono što me najviše razočarava je netrpeljivost prema migrantima koju primjećujem među našim ljudima. Bihać je neka vrsta apsurdnog koncentracionog logora u kojem osobe zadužene i plaćene za brigu o migrantima pokazuju nešto što bih mogla nazvati rasnom netrpeljivošću pa čak i fašizmom".

Početkom juna dogodio se požar u objektu Mirala u Velikoj Kladuši koji se koristio kao privremeni prihvatni centar za nekoliko stotina migranata. Više od 30 osoba je povrijeđeno, a među njima je bio i Afganistanac čiji identitet nećemo otkrivati. U bihaćkoj bolnici zabilježena je njegova fotografija na kojoj leži na pamučnim plahtama, izgorena koža mu se lijepi za posteljinu, a trebalo bi da je u posebnim uslovima koji se podrazumijevaju u tretiranju opeklina. U razgovoru s osobama u Domu zdravlja Bihać rečeno nam je da postoji određeni problemi u komunikaciji s Kliničkim centrom Sarajevo u vezi s prihvatom i prijemom migranata, kojima se adekvatna skrb ne može pružiti u Unsko-sanskom kantonu.

Bišćani upiru prstom u "službeno" Sarajevo i kažu da su žrtvovani zbog novca koji stiže iz EU za pomoć izbjeglicama. Kako paradoksima nema kraja u ovakvoj situaciji, postoje podaci koji govore o tome da su se Bihać i okolica finansijski osjetno oporavili zahvaljujući novcu koji migranti donose sa sobom i troše na smještaj, hranu, prijevoz i razne druge usluge.

Bosna i Hercegovina je oboljela od bijele kuge, korupcije i siromaštva. Prazni se nevjerovatnom brzinom, a statistike govore o 80 odlazećih ljudi na dnevnoj osnovi. Ali, ne prazni se samo Bosna i Hercegovina, nego i cijela Srednjoistočna Evropa. Organizirani migrantski val trebalo bi da zadovolji potrebu visokorazvijenih evropskih zemalja za radnom snagom, od kojih samo Njemačka svake godine vapi za milion radnika. Ne treba biti teoretičar zavjere pa uvidjeti da smo zapravo svi na ovim prostorima u konstantnoj migraciji, iako imamo dojam tobožnjih nijemih posmatrača izbjegličkog vala.

Nije tako luda ideja nazvati naš svakodnevni život igricom. Do cilja će doći samo oni najjači, najstabilniji i najsposobniji. A takve Evropa valjda i treba. Oni koji nisu takvi, dobrodošli su u igre bez granica u Bosni i Hercegovni. Kako su svi prihvatni centri za migrante smješteni uglavnom u zapuštenim prostorima propalih tvornica i nedovršenim objektima, bit će zanimljivo pročitati neki grafit na zidovima upućen bosanskom čovjeku koji ništa nije naučio iz vlastite historije: "No humanity, chaos, smells like corruption, Bosnian men".