Stručnjaci o otmici i seksualnom odnosu sa 12-godišnjakinjom: Djeca teško prepoznaju zlostavljače

"Kod svakog prijavljivanja nestanka ili oduzimanja djeteta, policija mora brzo reagovati. Slušajući neke pojedinosti u vezi s ovim slučajem, vidim kako mi očekujemo da policija uradi sve. Zapostavljamo centre za socijalni rad i druge institucije koje trebaju voditi računa o porodicama koje imaju određene probleme, a pogotovo kad se radi o maloljetnim osobama", rekao nam je Korajlić.

Dalje smo pitali Korajlića kako je moguće da je policija djevojčicu pronašla tek nakon pet dana s obzirom da je majka maloljetnice od prvog dana tvrdila kako je njenu kćerku oteo Kršo koji iza sebe ima debeo kriminalni dosije.

"Čim on ima dosije, time ga je bilo teže pronaći. Neću sumnjati da policijski organi nisu poduzeli sve što je bilo potrebno. Naravno, to treba intenzivirati pogotovo kad znamo o kakvoj osobi se radi. Kad sagledamo sve posljedice, ovo je zaista tragičan slučaj. Moramo kao društvo posvetiti više pažnje slučajevima u kojima učestvuju osobe poznate po simpatiziranju određenih kriminalnih grupa koje su sigurnosno interesantne. To nije stvar samo policije već i drugih vladinih organa. Vjerujem da su oni po prijavi nestanka djevojčice cirkularno obavijestili sve sigurnosne agencije. Kad se sumnja na osobe koje su odranije poznate po terorističkim aktivnostima, onda sigurno moraju od početka biti uključene i druge instance, u ovom slučaju SIPA", pojašnjava nam Korajlić.

On dodaje kako se u BiH puno više priča o radikalizaciji nego o deradikalizaciji koja nam je prijeko potrebna. Zbog toga, prema njegovom mišljenju, teroristi prilikom izdržavanja zatvorske kazne ponekad budu dodatno radikalizirani.

"Ne smijemo dozvoliti da osobe koje izdržavaju kaznu dodatno podliježu radikalnim idejama. U tim situacijama im je ograničena sloboda kretanja i možemo utjecati na njih", zaključio je Korajlić.

Kako su Kršo i Zunđa oteli maloljetnicu E.M. od majke još nije poznato. Dalja istraga o slučaju razjasnit će mnoge nejasnoće.

Loši komentari javnosti

Potražili smo i mišljenje psihologa o slučaju nestale maloljetnice koji nam pojašnjavaju kako djeca teško prepoznaju nasilnike i zlostavljače.

Iako zvuči čudno, kako kaže psihologinja Nermina Vehabović-Rudež, vrlo često u slučajevima nasilja ljudi više vjeruju nasilniku nego žrtvi, jer je njegova priča realnija. Ona ističe kako društvo negira istinu o nasilju zbog sopstvenih strahova.

"Kada se desi nešto ovako, tačno se zna kako glasi Zakon i nema nikakve dvojbe o tome kako bi trebalo voditi i procesuirati ovaj slučaj. Nažalost, pojedini komentari koje sam čula ukazuju na to da naša javnost jako malo zna o nasilju, o nasilju nad djecom, pedofiliji i slično. U slučajevima kad se radi o nasilju punoljetne osobe nad djetetom, ne postoji nikakva pravna i psihološka odgovornost zlostavljenog djeteta. Tumačiti 'da je dijete zavelo nasilnika', 'namjerno otišlo s nasilnikom' ili 'da je samo krivo za ono što se desilo' je potreba odraslih osoba da negiraju postojanje takvih situacija jer ih užasava spoznaja da se to zaista dešava u našem okruženju“, kazala nam je Vehabović-Rudež.

Psihologinja dalje naglašava kako je prilikom rješavanja slučajeva nasilja nad djecom prva i glavna lekcija kako odgovornost djeteta u situaciji nasilja ne postoji.

"Samo odrasle osobe mogu biti odgovorne. Dakle, dijete može živjeti u okolnostima gdje se udaja u doba djetinjstva smatra normalnim činom, može se zaljubiti u odraslu osobu, što je također razvojno utemeljeno, može željeti pobjeći od kuće jer smatra da će mu negdje drugo biti bolje... Uzimajući u obzir sve razvojne karakteristike djeteta, ni za šta od ovoga ne može se ni pomisliti kako postoji odgovornost djeteta", istakla je Vehabović-Rudež.

Sličnog mišljenja je i Jadranko Janković, psiholog na čelu Udruženja "Nova generacija" koje je 2013. pokrenulo Plavi telefon u BiH. On kaže kako opravdanje za nasilno ponašanje nipošto ne može biti dobrovoljni pristanak djeteta na neku aktivnost.

"Djeca vrlo često nisu u stanju razlikovati realnost od istine zbog čega su pogodna meta i potencijalne žrtve trgovine ljudima, zlostavljanja i zanemarivanja. Često samo zlostavljanje ili zanemarivanje ne dožive kao nešto što ne bi smjelo da im se dešava. Razlog tome je što su djeca neko ko gradi sliku svijeta te zbog toga samo zlostavljanje ili zanemarivanje shvate kao nešto što su zaslužili ili što je normalno", kazao nam je Janković.

Zaštita djece od nasilnika

Najbolji način da se djeca zaštite od nasilnika jeste izgradnjom zaštitne mreže u njihovom okruženju. Tu mrežu čine roditelji, škola, nastavnici te stručnjaci Centra za socijalni rad, govori nam Janković.

"Od krucijalne važnosti je naglasiti da su svi koji dolaze u kontakt s djetetom dužni prijaviti sumnju na nasilje ili zanemarivanje. Zbog toga je od izuzetne važnosti edukovati djecu, roditelje, nastavno osoblje kao i sve druge koji profesionalno dolaze u kontakt s djetetom da prepoznaju indikatore nasilja i zanemarivanja", naglasio je Janković.

Plavi telefon je anonimna i povjerljiva linija putem koje djeca, ali i odrasli širom BiH mogu tražiti pomoć, savjet, psihičku podršku ili jednostavno razgovarati o problemima s kojima se suočavaju. Prošle godine Plavi telefon je zazvonio više od 1.500 puta, a pozivi su se najčešće ticali nasilja i zlostavljanja, kao i problema u porodičnim i odnosima s vršnjacima.

Tim Plavog telefona redovno obavještava i upozorava nadležne institucije o situacijama u kojima je potrebno hitno djelovanje. Međutim, nadležni nerijetko ne odreaguju na pravi način.

"Da se nasilje ili zanemarivanje djeteta još ne doživljava dovoljno ozbiljno govori i činjenica da vrlo često, nakon što prijavimo sumnju na nasilje koju smo stekli na osnovu poziva žrtve ili svjedoka na savjetodavnu liniju Plavi telefon, nadležne institucije ne reaguju ili ne daju odgovor na dopis. Tek nakon što informaciju proslijedimo instituciji Ombudsmena za dječija prava i ostalim, višim institucijama, prvobitno nadležne institucije počinju reagovati na primljenu informaciju", požalio nam je Janković.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu predložilo je jednomjesečni pritvor za Kršu i Zunđu, dok je za njihovom saučesnicom Sebinom Nanić raspisana potjernica. Pritvor za Kršu predložen je zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ometati istragu ili ponoviti krivično djelo, kao i bojazni da bi njegovo puštanje na slobodu moglo rezultirati uznemirenjem javnosti. Zunđi je pritvor predložen zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.