Stručnjaci zvanično potvrdili postojanje kancerogene deponije u Tuzli

Resorno kantonalno ministarstvo prezentiralo je rezultate geološkog istraživanja ispitivanja tla u svrhu lociranja deponije opasnog kruksa u industrijskoj zoni Tuzle, a informacije su zabrinjavajuće. Tim stručnjaka ustanovio je tačnu lokaciju na kojoj se nalazi deponija u nepravilnom obliku trougla, površine od 800 do 1.000 metara kvadratnih.
"Istraživanjem je utvrđeno da se kruks nalazi na dubinu od pola do tri i po metra, a ukupna zapremina je od 1.200 do 1.500 metara kubnih. Nakon laboratorijskih analiza utvrdili smo zapreminsku masu kruksa koja se razlikuje u nasutom stanju i sabijenom u bačvama, a prosječna je 1.135 kilograma po metru kubnom. Bitno je da ukupna količina iznosi između 1.370 i 1.750 tona, a ja sam se nadao da će to biti manje", kazao je Zvjezdan Karadžin, kantonalni ministar prostornog uređenja i zaštite okolice.

Uzorci prvih pronađenih materija poslani su na analizu u zagrebačku laboratoriju Eurofins, a shodno broju pod kojim je zaveden kruks, riječ je o otpadu koji je nastao iz organskih i hemijskih procesa ili ostatku od reakcija i destilacija.
Karadžin navodi da su hemijskom analizom uz kruks utvrđene i povećane količine hlora u iznosu od tri posto, zbog čega spaljivanje opasnog otpada neće moći biti izvršeno u spalionici Fabrike cementa u Lukavcu.
"Prilikom spaljivanja u cementarama granične količine hlora mogu biti između 0,7 i 0,8 posto. Mi ćemo također lokalnoj firmi TQM dati da ispita sastav nekih drugih uzoraka, što nam je bitno kako bismo utvrdili u kojoj mjeri je opasan hlor za koji znamo da je toksičan, korozivan i kancerogen", istaknuo je Karadžin, naglasivši da su uz hlor na spomenutoj deponiji pronađeni još i teški metali u povećanom sadržaju, kao što su hrom, olovo i nikl, a označeni su kao otrovni i kancerogeni.

Kruks i ostali hemijski spojevi koji su pronađeni predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva, posebno zbog činjenice jer su zakopani u zemlji, tik uz rijeku Jalu, a nalaze se i u buradima koje je voda dovela do stanja raspadanja. Karadžin navodi da su posebni rizični trenuci kod podizanja podzemnih voda koje mogu dovesti do ispiranja materijala i njegovog daljeg širenja vodotokom.
Pred resornim kantonalnim ministarstvom sada se nalaze aktivnosti koje će voditi u smjeru neutralizacije opasnih materija. Nakon početnog izvještaja u planu je izrade studije na osnovu koje će se utvrditi recepture za sanaciju.

Jedna od realnih opcija je izvoz otpada u inozemstvo gdje će biti spaljen u spalionicama, a što bi okvirno moglo koštati iznad četiri i po miliona konvertibilnih maraka. To je ujedno i najskuplja varijanta, a za ovu namjenu bi bilo moguće osigurati sredstva kroz projekte Federalnog fonda za zaštitu okoliša, Češke razvojne agencije i UNDP-a.