Studenti iz Libana: Bajrami u Mostaru su lijepi, ali drugačiji nego na Bliskom istoku
Nadareni studenti druge godine Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru (UWC Mostar) sretni su zbog najvećeg islamskog praznika, ali istovremeno tužni i nostalgični jer ga proslavljaju daleko od porodice i topline doma.
Mahmoud će i ovaj Bajram, kao i svih do sada, obući bijelu odjeću, što je tradicija u njegovoj zemlji, te s prijateljima s Koledža otići na namaz u Karađoz-begovu džamiju. Fatema će se probuditi ranije, ali, kao što običaj nalaže, ostat će u rezidenciji Musala, učiti Kur'an i spremiti neku od tradicionalnih libanskih poslastica kojim će kasnije počastiti prijatelje.
Mahmoud se prisjeća kako je sve bajramske blagdane u Libanu proslavljao u krugu porodice, poštujući tradiciju i brojne običaje.
"Budimo se u zoru i idemo na rani sabah, kasnije do bajram-namaza učimo Kur'an. Odijevamo bijelo jer je to boja radosti, čistoće i nevinosti. Poslije namaza s porodicom posjećujemo skoro svaku kuću u komšiluku, uvijek je bogata trpeza s mesom i tradicionalnim slasticama. Kasnije se vraćamo kući gdje se okuplja cijela porodica, a za Kurban-bajram kolje se i kurban. Bogatije porodice žrtvuju goveče, siromašnije ovcu", priča nam Mahmoud Yasser Al-Mahmoud.
Kao da nešto nedostaje
Njegov djed je rođen u Palestini, ali je usljed tužnih ratnih događaja u tom dijelu svijeta porodica izbjegla u Liban.
"Ovo je moja druga godina školovanja na UWC Mostar koji sam upisao nakon jedanaestog razreda u Libanu. Sljedeće godine ću najvjerovatnije na neki od univerziteta u Americi, želja mi je bila medicina, ali za nju nema stipendija, tako da su moj izbor biologija ili hemija", priča o sebi naš sagovornik iz Libana.
Mahmoud nam kaže kako bajrami u Mostaru izgledaju drugačije nego na Bliskom istoku.
"Drugačiji su, ništa nije pogrešno, ali je manje-više sve različito. Sve što islam propisuje čini se i ovdje, lijepo je, molitva, hutba, žrtva, ali atmosfera u gradu je potpuno drugačija. Možda mi koji smo odvojeni od svojih porodica, u tuđoj zemlji, to doživljavamo previše subjektivno, ali nam se čini kako Bajram ovdje počinje i završava namazom. Kod nas u Libanu je znatno drugačije, osjeti se velika radost i bajramsko svečano raspoloženje svugdje. Taj dio u Mostaru, bar iz moje perspektive, izostaje, jednako kao za ramazan kada u vrijeme posta mnogi na ulicama sjede, piju i jedu", kaže nam.
Priča i kako je za blagdane uvijek pomalo tužan i nostalgičan, jer je daleko od kuće i porodice.
"Kod nas u Libanu Bajram je zaista veliki dan, ovdje je to pomalo kao i svaki drugi. Volio bih da mogu za Bajram otići kući, ali ne mogu zbog školskih obaveza. Ipak, za studente UWC-a Mostar je odličan izbor, jer mogu doživjeti ovaj blagdan u gradu u kojem se čuje ezan, gdje postoje brojne džamije u kojima se klanjaju namazi i osjeti se veličina ovog najvećeg blagdana, što nije slučaj u nekim drugim evropskim sredinama u kojima postoji UWC", kaže nam na kraju Mahmoud Yasser Al-Mahmoud.
Skromniji bajrami
Fatema Al-Jamal priča kako je bila sretna kad je došla i vidjela da u Mostaru i žene svakodnevno mogu ići u džamiju, što nije slučaj u Libanu, gdje žene posjećuju džamije samo u toku ramazana, na teravih-namazima.
"To mi je zaista bilo divno iznenađenje i sjećam se svog oduševljenja kada mi je prijatelj rekao da ovdje i žene mogu redovno ići u džamiju", ispričala nam je Fatema koja želi studirati političke nauke i dati svoj obol u rješenju problema koji pritišću dio svijeta iz kojeg potječe.
I Fatema je dojma kako su bajrami drugačiji u ovom dijelu svijeta nego kod njih na Bliskom istoku.
"Kod nas u četiri ujutro niko više ne spava, svi su budni. Tih dana ulice su pune, prigodna muzika je svugdje, slatkiši, veselje, djeca se daruju, vatromet je noću... Ovdje je nekako sve skromnije", kaže nam Fatema.
Prošlog Bajrama sjeća se posebno jer ih je kolegica s Koledža, koja je iz Mostara, pozvala u svoju kuću, da s njenom porodicom provedu ovaj najveći dan za muslimane.
Veličina Kurban-bajrama je u žrtvi, svjesni su toga Fatema i Mahmoud, jer nije svaka žrtva samo u klanju kurbana, neka je i u odricanju i učenju, odvojenosti od najmilijih, težnji da sutra bude bolje nego danas.
