Stupni Do se sjeća: Vodiči iz Vareša su vodili Kiseljački HVO do sela, a onda je uslijedio zločinački pir

Paljevine nisu pošteđeni ni drugi objekti, među kojima je stara kuća Nizame Likić koja priča da se s djecom i svekrom sakrila u podrum nove kuće, gdje je ubrzo došlo još komšija.

"U jednom momentu donose nam ranjenika. Kako smo mi otvorili vrata, ovdje u ovog komšije kuća već u plamenu uveliko. Pogledala ja, gori kuća i ova moja gdje smo živjeli", priča Nizama.

Tada govori komšiji da bi je trebali ugasiti, jer neće imati gdje prenoćiti.

"Rekoh, ja ću se popeti na tavan, samo mi pratite šlauf da mi ne izgori od tih glavinja koje padaju. Tako je i bilo, obukla sam neku kabanicu, oni su me polili vodom. Popela sam se na tavan. Edhem i komšinica Šerifa, oni su pratili taj šlauf da ne bi pregorio", opisuje Nizama kako je ugasila krov kuće.

Dok su bili u podrumu, Nizama kaže da su na spratu čuli korake i nekog kako prevrće stvari, ali nije dugo trajalo. Ubrzo im je rečeno da idu dalje s ostalim stanovništvom, te su napustili kuću.

Njena komšinica Remzija Likić je s kćerkom u zadnjem trenutku uspjela pobjeći iz kuće kroz prozor, kada su vojnici zapalili susjedne objekte i došli do njihovih ulaznih vrata. Priča da je tog jutra njen 13-godišnji sin odveo krave na ispašu i zadesio se u trenutku napada u zaseoku u kojem je ubijeno deset mještana, dok se ona s kćerkom sklonila u podrum kada je zapucalo.

"Hoćemo nešto da ponesemo, kao u cekeru. I ona ovako izbacila kroz prozor i kaže: ‘Mama, eno ih.’ I vidjeli su nas. Kaže: ‘Vidi one dvije’. I mi smo kroz prozor na ovu stranu izašle… Kroz prozor smo iskočile, oni su na vrata došli. U zadnjem momentu", objašnjava Remzija, mještanka Stupnog Dola u poznim godinama.

Ona se s ostalim mještanima uspjela skloniti u obližnju šumu, gdje se našla sa svojim tada 13-godišnjim sinom. Neki od stanovnika su se nakon nekoliko dana predali snagama HVO-a u Pajtovu, a neki pripadnicima UNPROFOR-a.

Nedovoljno kazni

Sve kuće u Stupnom Dolu su zapaljene, a obimu zločina prvi su svjedočili pripadnici UNPROFOR-a kojima je HVO nekoliko dana kasnije dozvolio da uđu u selo. Uz izgorjele kuće, pripadnici mirovnih snaga tada nalaze izmasakrirana i zapaljena tijela mještana. Početkom novembra 1993. snage HVO-a napuštaju Vareš, kada ovo područje oslobađaju pripadnici Armije i ulaze u selo.

Nizama Likić se prisjeća kako joj je brat, koji je bio u civilnoj zaštiti, pričao da nisu pronašli Adisa Likića, sina njenog djevera, i Hafu Likić, mještanku koja je stanovala na brdu, nakon čega se sa suprugom zaputila u Stupni Do.

"Dolazimo do te kuće, sve je srušeno, jeza te hvata. Sjela sam tu i pomalo kao prevrćem tu paljevinu, ima i cigle, i kamena, i svega. I nalazim komad džempera. I malo ispod toga našla sam kosti od dva prsta, i nisam mogla dalje…. To je toliko teško, toliko mučno, da od momka od sedamnaest godina, koliko je tada imao, tražiš kosti", priča nam Nizama.

Mještani kažu da posmrtni ostaci Hafe Likić nikada nisu pronađeni.

Haški tribunal je zbog zločina u Stupnom Dolu osudio Ivicu Rajića, bivšeg zapovjednika Operativne zone HVO-a u Kiseljaku, na 12 godina zatvora nakon priznanja krivice, kao i šestoricu bivših političkih i vojnih zvaničnika takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.

Državni sud je na 15 godina zatvora osudio Miroslava Anića zvanog Firga, bivšeg pripadnika Jedinice za posebne namjene "Maturice" u sastavu brigade HVO-a "Ban Josip Jelačić" iz Kiseljaka, dok su presudama kantonalnih sudova osuđeni još jedan bivši pripadnik "Maturica" – Dominik Ilijašević zvani Como na 14 i nekadašnji pripadnik vareškog HVO-a Ermin Ćurtić na pet i po godina. Ilijašević je prije 11 godina iskoristio zavodske pogodnosti i pobjegao u Hrvatsku.

Presudama je utvrđeno da je Rajić pripadnicima jedinica "Maturice" i "Apostoli" iz Kiseljaka dao naređenje za napad na Stupni Do, koji su do ovog mjesta došli sa dodijeljenim vodičima, među kojima je bio Ćurtić.