Svjedok Grošić, po vokaciji profesor sociologije i uposlenik Medrese "Džemaludin Čaušević" u Cazinu, potvrdio je da poznaje optuženog te "da ga zna kao korektnog komšiju i čovjeka na kojeg se može osloniti".
Potvrdio je, također, da je često prisustvovao predavanjima, koja je u sklopu mesdžida (objekt u kojem se obavljaju molitve) izgrađenog na porodičnom imanju Bosnića, držao optuženi, navodeći da se radi o mesdžidu koji je otvoren za sve i u kojem su obavljani različiti vjerski obredi, uključujući i klanjanje džuma-namaza, učenje Kur'ana i noćne namaze, posebno u toku svetog mjeseca Ramazana.
Odgovarajući na upit o tome da li je čuo da je optuženi pozivao džematlije (članove zajednice džemata) da se pridruže borcima na stranim ratištima svjedok je odgovorio odrično, navodeći da to nikada nije čuo, te da se razgovaralo o potrebi boljeg razumijevanja vjere i važnosti obavljanja namaza.
Naveo je da su ta predavanja bila slična brojnim drugim na kojima su razmatrani različiti vjerski aspekti, uključujući citate iz Kur'ana i Hadisa, a paradigmatičnim u tom pogledu ocijenio je predavanje pod nazivom "Uspavani Bošnjaci" koje je preneseno putem određenih medija.
Na upit predsjedavajuće Sudskog vijeća u vezi sa spomenutim mesdžidom, odnosno o tome da li je taj mesdžid bio u sklopu Islamske zajednice u BiH (IZBiH), svjedok Grošić je odgovorio da on nije alim (vjerski učenjak), te da se radi o šerijatsko-pravnom pitanju.
Svjedok Mirhad Duraković, po zanimanju automehaničar, također, je potvrdio da poznaje optuženog, te je govorio o detaljima angažmana unutar zajednice, odbijajući upotrebu termina "selefije" i naglašavajući kako su se članovi tog džemata međusobno "zvali" muslimanima.
Kazao je da slobodno vrijeme koristi kako bi bio društveno koristan, a što, kako navodi, podrazumijeva i pomoć socijalno ugroženom stanovništvu za koje se unutar zajednice prikupljaju dobrovoljni prilozi.
Kako ovaj svjedok navodi, dobrovoljnim prilozima ljudi dobre volje izgrađen je i mesdžid na zemlji (vakufu) u vlasništvu oca optuženog Bosnića.
Pojašnjavajući razloge njegove izgradnje, s obzirom na to da je već postojala lokalna džamija, svjedok je naveo da je to učinjeno da bi se izbjegli sukobi s komšijama, usljed specifičnog izgleda i načina prakticiranja vjere u sklopu ovog džemata.
Ustvrdio je da su svi članovi ove zajednice pripadnici IZBiH, te da je oni ne poriču niti odbacuju, rekavši da ih iz ove zajednice niko, nikada nije posjetio.
Svjedok Duraković kazao je da optuženog poznaje od 2008. godine i da je otišao lično se upoznati s njime, budući "da su mediji prepričavali razne priče", navodeći da je prvi susret s Bosnićem protekao u prijatnoj atmosferi, te da je on islamski učenjak od kojeg se nešto može naučiti i da su članovi džemata insistirali da ih on (Bosnić) poučava islamu.
Po riječima ovog svjedoka, u mesdžid su dolazili ljudi iz različitih branši i generacija i bio je otvoren za sve, gdje se otvoreno razgovaralo o različitim pitanjima, bez nametnutih tema, odnosno ljudi su poučavani kako da budu korisni članovi zajednice.
Dodao je da su ta predavanja bila otvorena za sve i da ih je bilo ko mogao mobitelom snimati, te da ih optuženi nije objavljivao.
Na upit u vezi s kupovinom nekretnina, svjedok je kazao da je radi dobrobiti ljudi kojima je pomoć bila neophodna odlučeno da se pristupi kupovini zemljišta i kuća kako bi se ti ljudi zbrinuli.
Na dodatni upit u vezi s novcima kojima su nekretnine kupovane, svjedok je odgovorio da je novac poslan iz inozemstva, uz opasku da ne zna tačno odakle, odnosno da zna da je iz neke od islamskih zemalja.
Naveo je i da je tokom posljednje dvije godine oko 100, ili 120 hiljada KM došlo na račun optuženog Bosnića, te da su za te novce kupovana zemljišta i kuće u već spomenutu svrhu.
Nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 1. jula, kada bi trebala biti ispitana dva nova svjedoka odbrane.
