Sama činjenica da je državna kompanija isključila struju drugoj kompaniji koja je u vlasništvu države i u kojoj je Vlada FBiH ne samo najveći vlasnik, već i dominantan faktor odlučivanja, inicira zaljučak da je gašenje Aluminija politička odluka vlasti.
Neposredno poslije prošlih izbora, a devet mjeseci prije nego je 10. jula bivšem gigantu isključena struja, sa zasjedanja Predsjedništva HDZ-a na Kupresu oglasio se Dragan Čović i tada kazao nekoliko rečenica koje s ove vremenske distance imaju posve drugačije objašnjenje.
"Aluminij posljednjih deset godina prolazi svojevrsnu katarzu zato što nemamo institucije koje štite strateške grane industrije. Aluminij danas mora kupovati struju na jednoj tržišnoj utakmici. Dostigli smo nivo koji se ne može podnositi na takav način i u vezi s tim ćemo se morati opredijeliti. Naravno, danas ni sutra neće biti isključena struja Aluminiju, ali sva tijela koja danas imaju odgovornost i sve politike koje to prate morat će ponuditi jedno dugoročno rješenje", izjavio je tada Čović.
Ako se ova izjava ogoli od političke i demagoške ljušture, jasno je razaznati da je prvi čovjek bh. Hrvata i tada znao da dolaze teška vremena te da politika na budućnost kompanije gleda drugačije od njenih radnika koji su tih dana blokirali trafo-stanicu na Čulama štiteći Aluminij od onog što mu se devet mjeseci kasnije desilo.
Ipak, brojne hroničare zbivanja u vezi s Aluminijem, a posebno njegove bivše i sadašnje radnike, boli saznanje da politika nije dovoljno učinila da spasi kompaniju. Zbog toga je prst odgovornosti, kao i radničko nezadovoljstvo, odmah po gašenju bio uprt u HDZ i njegovog lidera.
Danas kad je kraj kompanije skoro pa izvjestan u Mostaru postavljaju pitanje zašto su sve ponude ili pokušaji ulaska u kompaniju od eminentnih svjetskih subjekata iz metalske industrije (Glencor, GFG Aliance, CMEC) bez ozbiljnije analize odbačeni te zašto je vlast odbacila i sve prijedloge uprave koji su urađeni u posljednje tri godine.
"Nikad nije došao kontraprijedlog iz vlade, uvijek samo odbijanje. Nisu se ponašali ni prema zaključku revizije KPMG-a koju su sami naručili, a koja je sugerisala stečaj i strateškog partnera. Nisu ispoštovali Aneks 8. sporazuma iz 2013. godine koji je precizirao subvencioniranja struje, niti su ga raskinuli, ali su konzumirali vlasništvo po dogovoru", kazao nam je jedan od poznavalaca prilika u Aluminiju.
Od odgovornih se čekalo i pokretanje revizije naknada za Elektroprijenos, a nije dočekalo, iako je to polje djelovanja HDZ-ovog Matana Zarića koji je trebao dati prijedlog DERK-u na usvajanje.
"U 2019. godini su povećali čak i naknade za obnovljive izvore energije. Nisu raspisali javni poziv za pisma namjere za traženje strateškog partnera, kako bi uobičajena praksa nalagala. I na kraju, a ne najmanje bitno, na sudu nema niti jedna optužnica za kriminal koji se u Aluminiju dešavao, a za provjere Finansijska policija nema ni dovoljno sredstava", smatraju.
Zanimljivo je da su po pitanju Aluminija HDZ i njegovi predstavnici, prije svega predsjednik Čović i isturena ministrica Milićević, začudo bili najčešće saglasni sa stavom drugih političkih opcija u vladi, što po drugim pitanjima obično nije slučaj.
