Populizam i autokratija
68

Sva Dodikova otcjepljenja: Lažno obećanje za održavanje na vlasti

B. R.
Milorad Dodik (Foto: T. S./Klix.ba)
Milorad Dodik (Foto: T. S./Klix.ba)
Milorad Dodik je klasično oličenje realpolitike. To potvrđuje i svaka njegova najava ili obećanje o nezavisnosti entiteta Republika Srpska. Sve je isključivo u svrhu njegovog opstanka na vlasti.
Kao dugogodišnji istaknuti političar mijenjao je svoj politički profil i karakter da bi bio vlastodržac. U opoziciji je bio antinacionalistički političar isključiv prema eventualnoj nezavisnosti Republike Srpske, ratnim zločinima i ratnim zločincima. Zbog toga je imao simpatije međunarodnih institucija i zvaničnika, a to mu je znatno pomoglo da postane vlast.

Kada je Dodik postao entitetska vlast i dio vlasti na državnom nivou, postao je sušta politička suprotnost - nacionalista i autokrata. U nekoliko navrata je izjavio da je prije bio naivan i da se sada osvijestio. Ali, u ovu tvrdnju samo naivni mogu povjerovati, kao i u njegova obećanja.

Lažno obećanje o nezavisnosti kao prikrivanje problema

Pažnju s iznimno loše vlasti predvođene njegovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) već nekoliko godina uspješno skreće obećanjem o nezavisnosti RS-a. Uvjerava građane ovog entiteta da će time riješiti sve probleme koje imaju, a koji su navodno odraz nefunkcionalnog uređenja Bosne i Hercegovine.

Jasno je primjetno da je ovo obećanje sve učestalije sa sve učestalijim problemima u RS-u kao posljedica skoro pa apsolutne vlasti SNSD-a. Posljednje u nizu Dodikovih obećanja desilo se na jučerašnjoj sjednici entitetske skupštine.

"Predložit ću referendum, makar mi bilo posljednje", rekao je.

Obećanje nije izostalo ni uoči početka pandemije koronavirusa, kada je skupština razmatrala odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu RS-a neustavan.

"Goodbye BiH, welcome RSexit", poručio je u februaru prošle godine član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik SNSD-a.

Ranije je najavljivao nezavisnost RS-a pravdajući je odlukom Kosova da proglasi nezavisnost i Katalonije da održi referendum o nezavisnosti. U intervjuu za Deutsche Welle 2017. godine je otišao korak dalje nacrtavši mapu na kojoj su ovaj bosanskohercegovački entitet i Srbija ujedinjeni, tj. jedna država.

Međutim, nezavisnosti još nema, kao što ni RS i Srbija nisu jedna država. Dodik zna da se to neće ni desiti, kao što jednako dobro zna da je ovo populističko obećanje najlakši način da se održi na vlasti.

Obećanje nema utemeljenje u Dejtonskom mirovnom sporazumu i međunarodnom pravu

Svjestan je da ovo obećanje nema utemeljenje u Dejtonskom mirovnom sporazumu i međunarodnom pravu, te da nezvisnost ne bi podržala većina utjecajnih zapadnih zemalja.

RS nije potpisnica sporazuma iz Dejtona, već je to Savezna Republika Jugoslavija. Shodno međunarodnom pravu, suverenitet i teritorijalni integritet je iznad prava na samoopredjeljenje. Pravo na nezavisnost postoji samo onda kada o tome postoji saglasnost države i entiteta koji se želi otcijepiti - načelo je međunarodnog prava.

Profesor ustavnog prava Kasim Trnka je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa objasnio smisao prava na samoopredjeljenje naroda.

"Htio bih podsjetiti da je pravo naroda na samoopredjeljenje instalirano zbog toga da bi se otvorio proces dekolonizacije i upravo zahvaljujući tom pravu veliki broj zemalja, dotadašnjih kolonija, stekao je nezavisnost. Smisao tog prava je dvostruk. Prvo, građani bivših kolonija bili su građani drugog reda u odnosu na građane država-kolonizatora i željeli su samoopredjeljenjem izboriti jednaka prava. Drugi njegov smisao je da se narodima omogući da koriste svoje prirodne i privredne resurse. To je posebno naglašeno u Međunarodnom paktu o ekonomskim i socijalnim pravima iz 1966. godine. Ni prvi, ni drugi razlog ne postoje u slučaju Bosne i Hercegovine", obrazložio je Trnka.

Teži politički put u korist svakog čovjeka

Građanima RS-a bi bilo mnogo bolje kada bi Dodik umjesto onog lakšeg, populističkog političkog puta izabrao onaj teži, a kojim će njihove živote učiniti dostojnim čovjeka.

Njima i svima ostalima u Bosni i Hercegovini bi bilo bolje da energiju iskoriste u ono što je stvarni smisao politike, a to je poboljšavanje života svakog pojedinca, bez obzira na njegov identitet, odnosno identitete.

To bi bilo pravo rješenje za sve, a ne isprazna obećanja.