Sve žalbe Milorada Dodika koje nisu bile utemeljene: Objavljena detaljna presuda Sene Uzunović
U ovom tekstu ćemo se fokusirati na peto poglavlje koje se odnosi na prigovore odbrane na dokaze Tužilaštva BiH te kako je sud odlučivao u tim slučajevima.
"S obzirom na to da su branioci optuženih, tokom čitavog postupka, prigovarali na veći broj dokaza koji su prezentovani i uloženi od strane Tužilaštva, Sud će se u ovom dijelu presude osvrnuti na iste", navedeno je na početku poglavlja.
Prije toga, treba napomenuti da je Miloš Lukić oslobođen optužbi, a da je Milorad Dodik prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu vršenja dužnosti predsjednika RS-a u trajanju od šest godina od dana pravosnažnosti presude, ne uključujući vrijeme provedeno u zatvoru.
Tvrdnja Dodika da na ispitivanju nije znao da je osumnjičen
Jedan od prvih prigovora branioca optuženog Milorada Dodika jeste da njegovom branjeniku nije dostavljen pismeni poziv za ispitivanje u istrazi, odnosno da nije obaviješten o svojstvu u kojem se ispituje.
Sud je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju tada osumnjičenog Milorada Dodika i utvrdio da je isti ispitivan zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo, te da je ispitivanje obavljeno u prostorijama Vlade Republike Srpske.
"U uvodnom dijelu zapisnika jasno je navedeno protiv koga se vodi istraga (protiv osumnjičenog Milorada Dodika) i za koje krivično djelo (neizvršavanje odluka visokog predstavnika iz člana 203a stav 1. KZBiH), da su prilikom ispitivanja bila prisutna dva policijska službenika Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine, osumnjičeni i branilac.... Sud primjećuje da je prije početka provođenja radnje ispitivanja, tada osumnjičeni detaljno upoznat u kojem svojstvu je pozvan, sa osnovama sumnje protiv njega, kao i sa svim pravima u skladu sa članom 78. ZKPBiH, a koje je i razumio, što je nesporno potvrdio svojeručnim potpisima na zapisniku", naveo je sud u obrazloženju, ističući da je izjavu potpisao i njegov branitelj koji tada nije imao prigovore.
Dodikova odbrana je zatim tvrdila da Tužilaštvo BiH nije ispitalo svjedoka Dragana Kremenovića (op.a. inspektor SIPA-e koji je radio na uzimanju Dodikove izjave u Vladi RS-a) na zakonit način i da mu je neko čitao iz dokumenta šta treba da kaže umjesto da sam govori.
Sud je izvršio uvid u zapisnik o saslušanju svjedoka i utvrdio da u potpunosti ispunjava zahtjeve ZKPBiH.
Osporavanje tvrdnji odbrane da Schmidt i njegove odluke nisu zakoniti
DT-3 i DT-4 su dokazi koji se odnose na dvije odluke visokog predstavnika od 1.7.2023. kojima sprečava stupanje na snagu Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske i Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Branilac Milorada Dodika je uložio prigovor autentičnosti na te dokumente zbog toga što je uložena kopija, a ne original.
"Iako su dokazi Tužilaštva pod brojem DT-3 i DT-4 uloženi u sudski spis u kopiji, na šta je osnovano ukazivao branilac optuženog Miloša Lukića, Sud je uvidom u Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj: 47/23 od 7.7.2023. godine, u kojem su objavljene navedene odluke, utvrdio da su uložene kopije neizmijenjene u odnosu na original objavljen u navedenom Službenom glasniku", navodi se u obrazloženju.
Na iste dokaze je uložen i prigovor relevantnosti, tvrdeći da Christian Schmidt nije visoki predstavnik za BiH niti ustavni zakonodavac i da njegove odluke, objavljene na stranici OHR-a, ne predstavljaju relevantne zakone.
Sud je ovdje istaknuo da odluke koje su objavljene na službenoj internetskoj stranici OHR-a, a što se vidi i iz samih odluka, predstavljaju zvanične i autentične dokumente, kao i da službena internetska stranica OHR-a predstavlja zvanični izvor javnosti za odluke visokog predstavnika.
Legitimitet Schmidta i njegovih odluka je detaljnije obrazložen u poglavlju sedam, a koji smo također analizirali.
Ono što je sutkinja više puta istaknula tokom sudskog procesa je odluka Evropskog suda za ljudska prava u presudi Berić i drugi protiv BiH, u kojoj se navodi da nijedna odluka institucija u BiH ne može izmijeniti pravnu prirodu akata koje donosi visoki predstavnik, odnosno da on ima nadležnost donošenja zakona.
Pokušaji da se diskredituje što više dokaza
Odbrana je tvrdila i da nisu vjerodostojni dokazi koji se odnose na dva Ukaza predsjednika RS-a, Odluku o potvrđivanju općih izbora i Rješenje o imenovanju Miloša Lukića, navodeći da je riječ o nevjerodostojnim kopijama. Međutim, Sud je uvidom u Službeni glasnik RS-a utvrdio da su navedeni dokazi dostavljeni u neizmjenjenoj verziji u odnosu na original.
Branilac Lukića je tvrdio i da su nevjerodostojne kopije - akti, izvještaji i zapisnici SIPA-e, koji su uvršteni kao dokazi, jer nisu izvedeni u obavezujućoj formi. Sud je provjerio ove navode i utvrdio da nisu tačni, odnosno da je Tužilaštvo BiH i zasebno izvelo ove dokaze.
Na sličan način su pokušali poništiti na desetine dokaza, tvrdeći da nisu potpisani ispravno ili da nisu vjerodostojni originalu, ali se provjerom utvrdilo da su svi ti navodi odbrane bili netačni.
Jedan od dokumenata, koji im je zasigurno bilo važno da ga ospore kako bi se činilo da Dodik nije znao da su poništeni zakoni čije ukaze potpisuje, jeste dokument koji pobija tvrdnje odbrane da nisu bili blagovremeno obaviješteni o donošenju odluka visokog predstavnika. Riječ je o dopisu Vladi RS-a iz OHR-a, za koji je sud utvrdio da je dostavljen na ruke sekretaru Vlade RS-a.
Dokumente koji govore o Dodikovoj svjesnosti činjenja krivičnog djela su pokušali osporiti i na način da je odbrana tvrdila kako je Tužilaštvo te dokaze pribavilo provođenjem istrage nakon što je potvrđena optužnica, a što je zabranjeno. No, sud podsjeća da su prvobitno onemogućili izvođenje nekoliko dokaza Tužilaštva BiH zbog prigovora odbrane, te da je sud zato naložio Tužilaštvu BiH da predloži/pribavi druge dokaze na istu okolnost i da takvo postupanje ne predstavlja provođenje istrage.
Odbrana Milorada Dodika i Miloša Lukića je pokušala osporiti i autentičnost Ustava BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma, problematizirali su prevode, tražili ćirilične dokumente, osporavali potpise ovlaštenih osoba i slično, no Sud BiH je to sve zasebno provjerio i utvrdio.
