Svjetski izvještaj HRW o stanju ljudskih prava: BiH napravila ograničen napredak
Izvještaj prenosimo u cjelosti:
Na općim izborima 2018. pripadnici nacionalnih manjina nisu imali pravo da se kandidiraju za člana Predsjedništva zbog stalnog propusta da se diskriminatorne odredbe ustava izmijene. Organi vlasti nisu osigurali osnovnu podršku za hiljade tražitelja azila i migranata koji su stigli u zemlju 2018. godine. Novinari se i dalje suočavaju s prijetnjama i ometanjima u radu. Predmeti ratnih zločina se i dalje rješavaju vrlo sporom dinamikom. Etnička i vjerska diskriminacija Uprkos brojnim presudama Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) koje govore da Ustav BiH diskriminira etničke i vjerske manjine, ni u ovoj godini nije napravljen pomak kako bi se Romima, Jevrejima i drugim manjinama omogućilo da se kandidiraju za člana ili članicu Predsjedništva BiH na općim izborima 2018. godine. Vlasti u Mostaru su još jednom propustile promijeniti izborni statut Grada Mostara kako je naložio Ustavni sud BiH 2010, kako bi isti odražavao princip jedna osoba, jedan glas, čime je propuštena ideja da se lokalni izbori u Mostaru održe 2018. godine, istovremeno kad i oktobarski opći izbori. Zbog političkih neslaganja, lokalni izbori u Mostaru nisu održani od 2008. godine naovamo, čime je glasačima u ovom gradu oduzeto glasačko pravo.
Anketa, koju je u aprilu 2018. proveo Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), pokazala je da se Romi u Bosni i Hercegovini i dalje suočavaju s brojnim poteškoćama kada je riječ o pristupu i ostvarivanju prava na zdravstvene usluge, obrazovanje, smještaj i zapošljavanje, premda je u pogledu poboljšanog životnog standarda napravljen određeni iskorak. Mnogi Romi i dalje nemaju identifikacijske isprave koje su im neophodne da bi ostvarili pristup uslugama.
Tražitelji azila i interno raseljena lica tokom ove godine značajno se povećao broj tražitelja azila i migranata u zemlji. Prema podacima Službe za odnose sa strancima, u periodu od januara do novembra 2018. u BiH je ušlo 21,163 lica, od kojih je većina podnijela zahtjev za azil ili je izrazila namjeru za traženje azila, u odnosu na svega 755 takvih lica u toku cijele 2017. godine. Tri najveće skupine tražitelja azila čine državljani Pakistana, Irana i Sirije.
Država nije osigurala adekvatno sklonište, hranu i pristup zdravstvenim uslugama za novopristigle migrante, naročito u Velikoj Kladuši i Bihaću. U novembru 2018. postojala su samo dva centra za migrante i izbjeglice kojima je upravljala država—otvoreni azilantski centar kapaciteta od 154 kreveta i otvoreni centar za prihvat izbjeglica kapaciteta od oko 290 kreveta—i dva centra za privremeni smještaj migranata koji su uspostavljeni uz podršku međunarodnih organizacija. Zbog nedostatka smještajnih kapaciteta i usluga na hiljade ljudi je bilo prinuđeno živjeti na ulicama, u napuštenim zgradama ili pod šatorima.
Nepostojanje zvaničnog smještaja znači da oni koji bi željeli zatražiti azil po dolasku u zemlju ne mogu registrirati mjesto boravka, a bez adrese ne mogu ući u postupak traženja azila. Zbog toga mnogi ostaju bez pristupa postupku azila čak i kada izraze namjeru za traženje azila. Među osobama koje su u BiH stigle 2018. godine, preko 19,900 je izrazilo namjeru za traženje azila, ali je svega 1,314 ušlo u postupak traženja azila.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, dvadeset tri godine nakon rata u BiH, samo 42% bosanskih izbjeglica se vratilo u BiH a s krajem juna 2018, 91,813 lica ima status interno raseljenih osoba, od kojih mnogi i dalje žive u nekom od 156 kolektivnih centara. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, u okviru Regionalnog stambenog programa izgrađeno je 737 smještajnih objekata za interno raseljena lica. Pokrenuta je realizacija plana za izgradnju smještaja za raseljena lica koja žive u 121 kolektivnom centru u okviru projekta koji finansira Razvojna banka Vijeća Evrope, ali ona u većini općina ide veoma sporo.
Odgovornost za ratne zločine Bosna i Hercegovina je na Samitu o Zapadnom Balkanu u julu 2018. potpisala zajedničku Deklaraciju o ratnim zločinima s regionalnim liderima i liderima EU, obavezujući se da će pomoći da se počinitelji zločina protiv ljudskih prava privedu pred lice pravde. Međutim, vlasti u BiH nisu podržale inicijativu civilnog društva za uspostavu regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima poznatiju pod nazivom RECOM.
Zatvaranjem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u decembru 2017. godine krivično gonjenje ratnih zločina pred domaćim sudovima postaje naročito značajno. Ali, u praksi BiH sporo napreduje u tom pogledu.
Revidirana Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina čeka na odobrenje Vijeća ministara od februara 2018. Cilj revidirane strategije je unapređenje procesa određivanja predmeta koji će se procesuirati pred Posebnim odjelom za ratne zločine Suda BiH i glavnim tužiocem, a koji pred entitetskim, okružnim i kantonalnim sudovima.
Od septembra 2018. pred Sudom BiH se nalazi 114 predmeta protiv 296 okrivljenih. Između januara i septembra 2018, Sud je donio 29 presuda, od čega 14 osuđujućih, 12 oslobađajućih i 3 djelomično oslobađajuće. Sud je donio sedam presuda u predmetima seksualnog nasilja u ratu, od čega pet osuđujućih. Između januara i septembra 2018, pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, koji presuđuje u predmetima ratnih zločina u tom entitetu, pokrenut je postupak u sedam predmeta od kojih su četiri rezultirala osuđujućom presudom, dok su preostala tri postupka još uvijek bila u toku u vrijeme pisanja ovog izvještaja. Jedna od četiri osuđujuće presude ticala se seksualnog nasilja u ratu. Statistika kantonalnih sudova u Federaciji BiH nije bila dostupna u vrijeme pisanja ovog izvještaja.
Sud BiH je u januaru 2018. godine potvrdio optužnicu za genocid protiv bivšeg ministra unutrašnjih poslova Republika Srpske, Tomislava Kovača. Optužen je da je zapovijedao policijskim snagama koje su 1995. godine zarobile, pritvorile a potom pogubile 8,000 muškaraca, Bošnjaka u Srebrenici.
U toku 2018. godine nekoliko predmeta je procesuirano u okviru rezidualnog Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) koji je formiran kako bi rješavao otvorena pitanja proizišla iz predmeta vođenih pred MKSJ. U aprilu 2018, bivši ratni predsjednik RSa, Radovan Karadžić, u žalbenom postupku pred MMKS protiv osuđujuće presude iz marta 2016. za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, osporavao je optužbe i zahtijevao novo suđenje. Tužioci su od sudija MMKS-a tražili da žalbu odbiju i da kaznu preinače u kaznu doživotnog zatvora.
Branitelji ljudskih prava i civilno društvo Organizacije civilnog društva su u 2018. godini prijavile sve intenzivnije djelovanje države u smislu obeshrabrivanja javnih protesta izricanjem prekršajnih naloga za ometanje javnog reda, značajno otežavajući i usporavajući time pribavljanje neophodnih dozvola, ograničavanjem protesta na posebna i periferna mjesta te prekomjernim prisustvom policije na mirnim skupovima.
Uprkos postojećim zakonima koji reguliraju pitanje prijave prihoda organizacija civilnog društva, zvaničnici u Republici Srpskoj napravili su nacrt novog zakona o stranim donacijama koji će, ako ga Narodna skupština RSa usvoji, omogućiti organima vlasti da NVO koje primaju strane donacije kategoriziraju kao «strane aktere» te da nadziru njihov rad i prihode na neopravdan način koji može obeshrabriti njihovo nezavisno djelovanje.
Sloboda medija
Napadi na novinare i slobodu medija su se u velikoj mjeri nastavili i u 2018. godini. Udruženje novinara BH Novinari zabilježili su 41 napad na novinare, uključujući i pet prijetnji smrću, sedam fizičkih napada i osam direktnih prijetnji od strane političara. Ured ombudsmana za ljudska prava zaprimio je devet pritužbi na napade protiv novinara. U nekim je slučajevima provedena policijska istraga i predmeti su predati nadležnom tužilaštvu, ali do momenta pisanja ovog izvještaja niko nije bio osuđen za napade na novinare.
U augustu 2018, Vladimir Kovačević, novinar BN televizije napadnut je u Banjoj Luci nakon što je napravio prilog o protestima zbog propusta organa vlasti da istraže ili riješe sumnjivu smrt 21-godišnjeg mladića. Novinar je hospitaliziran, a u vrijeme pisanja ovog izvještaja, policija je provodila istragu o ovom napadu koji je kvalificiran kao pokušaj ubistva. Kao odgovor na ovaj napad, javnost i drugi novinari organizirali su protestnu šetnju, zahtijevajući bolju sigurnost novinara i zaštitu novinarskih standarda.
Seksualna orijentacija i rodni identitet Između januara i septembra 2018, Sarajevski otvoreni centar (SOC), organizacija za prava lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans* i interspolnih osoba (LGBTI) i ženska prava zabilježila je 27 incidenata protiv LGBTI osoba motiviranih mržnjom, uključujući i 10 slučajeva nasilja u porodici te 136 slučajeva govora mržnje, uglavnom u online prostoru. Pet slučajeva je prijavljeno policiji, od kojih je jedan slučaj otišao prema tužilaštvu. Međutim, u vrijeme pisanja ovog izvještaja, status istrage nije bio poznat.
Prema navodima feminističke aktivističke organizacije Fondacija CURE , političari u BiH još uvijek javno ne razmatraju prava i zabrinutosti LGBTI osoba, policija često odbacuje zločine iz mržnje protiv LGBTI osoba, a pribavljanje dozvola za LGBTI događaje i mirna okupljanja u 2018. bilo je značajno teže nego ranijih godina.
U jednom značajnom koraku, Republika Srpska je izmijenila i dopunila svoj krivični zakon na način da kao krivično djelo propisuje javno poticanje na nasilje i mržnju zasnovanu na spolu, seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu.
Ključni međunarodni akteri Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava, Dunja Mijatović u maju 2018. godine pozvala je ministricu za ljudska prava i izbjeglice i ministra sigurnosti da se pitanjem migrantske krize pozabave na način koji uvažava ljudska prava.
Vijeće Evropske unije je u junu 2018. godine naglasilo bosanskim vlastima da moraju osigurati da buduće izmjene izbornog zakona neće dodatno komplicirati nastojanje da se izvrši presuda Evropskog suda za ljudska prava u vezi s diskriminacijom manjina koje se žele kandidirati za političke funkcije (Sejdić-Finci), ali nije insistiralo na direktnoj provedbi presude iz 2009. godine.
EU, organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) i Američka ambasada zajednički su pozvale Vijeće ministara Bosne i Hercegovine da kao prioritet usvoje revidiranu Državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina.
OSCE je u aprilu 2018. pregledao nacrt zakona o javnom okupljanju u Federaciji BiH i zaključio da će, ako se usvoji, zakon predstavljati kršenje slobode okupljanja i da će neopravdano opteretiti organizatore okupljanja te ozbiljno ograničiti pristup prostorima za javna okupljanja.
U zaključnim zapažanjima periodičnog izvještaja za BiH iz augusta 2018, Komitet UN-a za eliminaciju rasne diskriminacije pozvao je bosanske vlasti da u svoje krivične zakone uvedu sve zaštićene osnove, da osiguraju da domaći zakoni omogućavaju jednaka prava za sve i da ukinu praksu etničke segregacije kroz koncept «dvije škole pod jednim krovom» u okviru iste škole.
Šta će Ukrajini donijeti upotreba ATACMS-a duboko u Rusiji: Meta postaju brojni ciljevi
Trojka od Predsjedništva BiH traži hitnu smjenu Faruka Kapidžića i Zorana Mikulića
