Tako je govorio čika Mišo: U životu je najvažnije ne ukaljati obraz i biti pošten do kraja

Za novinare, čika Mišo je uvijek bio idealan sagovornik. Bilo da se radi o ekonomiji, sportu, kulturi ili neki drugim sferama života, on je uvijek imao svoj komentar. Nakon odgovora na postavljeno pitanje, Mišo je uvijek govorio i o stvarima koje ga muče i tište.

Jednom prilikom, dok smo radili anketu uoči utakmice baraža sa Portugalom, posljednji ulični čistač cipela počeo je plakati. Nije bio zadovoljan ni sretan životom kojim je živio posljednjih godina.

"Mala penzija, a veliki troškovi. Šta da vam kažem", kazao je Mišo krijući suze.

U Sarajevo je stigao 1946. godine kao 15-godišnjak. Njegova velika ljubav bio je boks ali, kako je govorio, od boksa se ne živi. Šest godina kasnije, od oca je naslijedio četke i kreme za cipele te počeo raditi na Marijin-Dvoru gdje je radio narednih nekoliko desetljeća. Onda je preselio u Titovu ulicu gdje je ostao do kraja svog života.

Čistio je Mišo cipele svojim sugrađanima i tokom opsade, najduže u novijoj svjetskoj historiji. Gledao je kako te iste njegove Sarajlije ubijaju sa okolnih brda. Čistio je cipele po kiši, suncu, snijegu, lijepom vremenu i nevremenu.

"Čistač sam cipela već 60 godina, ali ovo je pošten posao. A u životu je najvažnije ne ukaljati obraz i biti pošten do kraja života", kazao je čika Mišo za Nezavisne novine prije nekoliko godina.