Taner Aličehić: Negiranje Bosne i bosanskog naroda dio je svake srpske politike
Njegova knjiga dolazi upravo u momentu negiranja BiH i prijetnji otcijepljenjem RS-a te niza izjava presjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika o tome da nije Bosanac, već Srbin.
"Knjiga 'Tragom drevnih Bošnjana' nastala je kao potreba da shvatimo zašto su nacionalisti i fašisti na ovom prostoru mrzili i mrze Bosnu. U suštini dolazimo do zaključka da je korijen zla na Balkanu, a samim tim i mržnja prema bosanskoj ideji života, posljedica vjerske isključivosti nacionalnih ideologija na ovom području, ponajprije srpske koja je zaslugom Srpske pravoslavne crkve (SPC) ostala zatočena u srednjovjekovni koncept 'jedna vjera, jedan narod, jedna država'. U takvoj viziji nacije nepojmljivo je da neko može biti nacionalno Bosanac, Hrvat ili Crnogorac, a pritom pravoslavne vjere. Zašto se boje Bosne ili bolje rečeno bosanske filozofije života? Upravo jer je ona suprotna ideji isključivosti i mržnje na kojoj se gradilo srpstvo, a zatim i hrvatstvo", rekao nam je Aličehić.
U Bosni živi jedan narod
On navodi da intuitivno svi u svijetu vide da u Bosni živi jedan narod, jedan dio tog naroda se krajem 19. vijeka počeo smatrati Srbima, drugi dio nešto kasnije Hrvatima, ali su kultura, jezik, običaji pa i izgled i mentalitet i ponašanje uvijek činili ovaj narod jedinstvenim.
"Niko vam ne može zabraniti da sve građane ove države okupite u jednu naciju, ali za to treba vremena i prihvatanja da su svi griješili u prošlosti. Zato je bitno je da se političari koji vole Bosnu, koji hoće da se zovu probosanskim, udalje od vjerskog poimanja naroda, jer to nije u duhu bosanske države i njene historije. Mehmed Kapetanović Ljubušak, jedan od najsposobnijih političara u našoj historiji, je znao reći: 'Bošnjak, ma koje vjere bio, nikad se svoje narodnosti nije odrekao'. Bosanci mogu biti ateisti, agnostici, jevreji, katolici, pravoslavci, muslimani, budisti ili hare krišna, ili izabrati bilo koji drugi duhovni pravac, ostaju autohtoni narod Bosne koji je kroz historiju, kao i svaki drugi narod, mijenjao svoj naziv od Bošnjana, Bošnjaka do Bosanaca. I budite ponosni na svoj bosanski nacionalni identitet, jer on je sinonim humanosti, ljubavi i poštivanja", rekao je Aličehić.
Ako bi postojala neka skala na kojoj bismo mjerili nacionalističko djelovanje pa i uspijevanje u stvaranju zabluda u narodu o državi i kakva ona treba da bude, gdje smo sada u odnosu na neke ranije periode i epohe?
"Naivno je misliti da su pretenzije na bosansku teritoriju od Srbije i njenih sluga ovdje ikad i prestale. One su temelj srpske politike od sredine 19. vijeka do danas. Samo su ljudi i metode bilei drugačiji: isti koji su poslali Arkana i njegove ubice u Bosnu, koji su osmislili rat i sve što je donio, su oni koji danas stoje iza negatora Bosne kao države. Negiranje Bosne i bosanskog naroda je dio svake srpske politike od Miloša Obrenovića do danas.
U posljednje vrijeme pripadnici velikosrpske ideje (ideje o Velikoj Srbiji) se ponovo bude. Htjeli bi popiti Drinu, kako govore. Strah od bosanstva kod tih ljudi je veliki, jer koliko god bili kreativni u lažima, ne mogu izbrisati ni bogatu kulturu bosanskog naroda, ni njegov jezik, ni njegovu etničku posebnost. Najljepši primjeri bosanskog jezika i bosanskog srednjovjekovnog pisma upravo su pravoslavne liturgije širom Bosne. Najljepše opise bogate bosanske historije i naših predaka naći ćete u spisima bosanskih franjevaca koji su čuvari naseg narodnog predanja. A učenje Crkve bosanske, jedne hrišćanske crkve i njene vrijednosti, možete pronaći u mnogim običajima bosanskih muslimana, od proslave Sv. Ilije do Ajvatovice.
Na sceni su pokušaji zatiranja bosanskog jezika u RS pa i bosanstva u cjelini. Aktuelnu vladajuću elitu u tome podržava i politički establišment u Srbiji, a tu je i (ne)skrivena ruska podrška. Jesu li preveliki optimisti oni koji tvrde da će Bosna i bosanstvo opstati bez obzira na sve?
Nažalost, Dejtonski sporazum je legitimizirao jednu genocidnu ideologiju. Cilj te ideologije je bio zločinima i protjerivanjem stvoriti strah i nepovratno poremetiti odnose među stanovnicima Bosne i time spriječiti povratak na prijašnji način života. Ideju Republike Srpske najbolje opisuje anegdota vezana za izvjesnog ratnog zločinca koji je krajem 1992. naglasio svojim bivšim prijateljima iz Sarajeva da ubijanje neće prestati sve dok oni ne prestanu željeti da žive sa Srbima. S druge strane i tadašnjoj hrvatskoj politici je odgovaralo da se sukobi prenesu u našu državu.
Ljubiteljima velike Srbije dozvoljeno je da se nadaju da će jednog dana uspjeti prisvojiti dijelove bosanske teritorije koje su okupirali u proteklom ratu i oni to ne kriju. Ovakva situacija danas drži zatočenim u prošlosti i Srbiju i srpski narod, a samim tim hrani mržnju i kod Hrvata i kod Bošnjaka i sprečava trajni mir na Balkanu. Možemo samo zamisliti kako bi danas izgledala Evropa da je ostavljen jedan dio Njemačke nacistima na upravljanje? Imali bi danas masu njih koji bi se trudili da negiraju holokaust i sve nacističke zločine upravo kako to danas rade negatori genocida u Srebrenici.
Antibosanska propaganda
Antibosanska propaganda je uvijek pokušavala predstaviti Bosnu kao 'geografski' pojam, dokazati da narod Bosne ne postoji, da nema svoju kulturu, svoj jezik, svoju kuhinju, svoju etničku specifičnost itd. Prvo što su neprijatelji bosanske države uradili na okupiranoj teritoriji je da su uništili sve simbole vjerske pluralnosti bosanskog naroda, tako i njegove bogate kulture. Bijedno je kad vidite da im smetaju povratnici, ezani ili zvuk zvona, imena gradova, četvrti ili ulica, da veličaju genocid i ratne zločince, da razdvajaju djecu u školama i da im ne dozvoljavaju da uče o sopstvenoj kulturi, o tradiciji i jeziku njihovih predaka. To nisu samo nacionalisti. To je fašizam protiv kojeg se treba boriti.
Gospodin Aleksandar Vučić redovno poziva na 'pomirenje između Srba i Bošnjaka'. Bosna i Srbija će se pomiriti samo kad nestane velikosrpskog projekta i svega što on podrazumijeva. Tek tada će se početi graditi mostovi preko Drine i tek tada će se trajno pomiriti bosanski i srpski narod, potomci Kotromanića i potomci Nemanjića.
Koliko su jake bh. patriotske snage danas? Mislim i na one koji se barem javno deklarišu kao takvi. Kakve paralele možemo povući u odnosu na neka druga vremena kada je riječ o onima koji se bore za BiH?
Državotvorna politika treba da se zasniva na izgradnji nacionalne države koja će štititi svakog pojedinca i jamčiti mu sva njegova prava bez obzira na njegovo porijeklo, rasu, vjeru, seksualno opredjeljenje itd. To znači da će stranka koja sebe zove 'probosanskom' raditi na to me da se svi stanovnici jedne države prepoznaju u istom nacionalnom indentitetu i da taj nacionalni identitet, uzimajući vjekovnu vjersku pluralnost bosanskog naroda, ne može biti sveden na jednu vjersku skupinu ili negirati druge narodne identitete svakog pojedinca.
Bosanska država, za razliku od drugih, nikada nije građena na isključivost, ni na mržnji, već suprotno – obuhvatnosti i ljubavi. Ne smije ni sada. Mora se uzeti u obzir da su neki njeni stanovnici prihvatili da se smatraju Srbima ili Hrvatima. Niko ne može osporiti pravo na slobodan izbor svakog pojedinca, ali ni zanemariti da je državljanstvo to koje tom istom pojedincu daje nacionalni identitet. Sasvim je realno da imate ljude sa sva tri državljanstva i da budete po nacionalnosti i Bosanac i Srbin i Hrvat istovremeno.
Nastaviti razlikovati vjeru od naroda, narod od nacije, bit je historijskog kontinuiteta bosanstva i bosanske države. Ideju Bosne kao prostora ljubavi i inkluzivnosti treba nastaviti jačati kod cjelokupnog bosanskog stanovništva, a najprije kod onog dijela koji je zadržao naklonost prema bosanskoj državi. To će najbolje odrediti snagu patriotskih snaga o kojima govorite.
