"Bio sam KDZ-jac i sada sam u penziji tako da mogu raditi ovaj posao koji mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Nakon topa počne se učiti ezan, pale se kandilji na munarama i tako je označen kraj posta za taj dan", rekao je Babić za Klix.ba.
Za razliku od Žute tabije gdje svaki put tobdžiju "isprati" veliki broj lokalnog stanovništva i turista, top na Mojmilu obiđu tek rijetki. Među njima su znatiželjna djeca koja nakon pucnja razdragano trče kući da iftare sa najbližim. Jedan od razloga je možda taj što se u blizini nalazi zaštićena zona pa, smatra Babić, ljudi i ne znaju za njega.
"Top se sastoji od punjenja koje je sačinjeno od crnog baruta koji se plai električnom glavicom. On ga izbaci u visinu i do 100 metara i tada eksplodira, a zvuk se čuje dalje. Punjenje se postavi i čeka se sekunda završetka posta i tada se na radost svih postača ispali", kazao je Babić.
Ramazanski top je prava atrakcija kako za bh. građane tako i za turiste. Od ove godine top se nalazi i u Travniku na radost brojnih postača koji mogu iftariti u Starom gradu.
Pucanj iz topa tradicija je bosanskih muslimana stara više od stotinu godina, koja je za vrijeme komunističke vladavine bila prekinuta, ali je početkom 1990-tih godina prošlog vijeka ponovo oživjela i njeguje se i danas. Posao tobdžije radili, a rade i danas, ljudi koji uživaju veliki ugled u društvu.
Topovi se prije pucali čak tri puta - prvi put da označe početak sehura ili ručka, drugi put da upozore kako se "ostavlja jelo, piće i pušenje i sve ide na počinak", a treći put na kraju posta, odnosno početku iftara.
Veliki prijatelj Bosne i Hercegovine: Da li je konačno vrijeme da Bob Dole dobije ulicu u Sarajevu?
