Urednički komentar
24

Tradicionalne vrijednosti, diplomatski odgovori i vlast: Ko to kvari ružičastu sliku bh. društva

Piše: Semir Hambo
Detalj s potpisivanja nove državne vlasti (Foto: D. S./Klix.ba)
Detalj s potpisivanja nove državne vlasti (Foto: D. S./Klix.ba)
Teško je naći temu u Bosni i Hercegovini koja na neki način nije pod svodom ustajale politike i političkog licemjera.
Državnu vlast smo dobili, kažu nikad brže. To je toliko bitna referenca da sada političke stranke tu činjenicu stavljaju u stranački CV kako bi se pohvalili svojom sposobnošću, valjda. Shodno tome građanima je obećano mnogo toga. Bolja politička klima, saradnja, razumijevanje, poštovanje, kompromis i stopostotna evropska orijentacija. Tu se valjda podrazumijevaju ljudska prava, slobode, pa to nije potrebno ni naglašavati.

Ne lomite mi bagrenje

Nije prošlo mnogo kako smo slušali da je formiranjem državne vlasti i Milorad Dodik (SNSD) okrenuo priču u pravcu normalizacije odnosa, kako ćemo gledati evropskog Dodika i tako dalje.

Od tada se ništa od toga nije vidjelo. Dodik je pojačao svoju dosadašnju politiku ponižavanja države, opet otvoreno najavljuje secesiju, prisvaja državnu imovinu i naglašava kako ne planira uopće učestvovati u donošenju državnog zakona o imovini. Jer to je za Dodika najvažnije pitanje.

U međuvremenu od njegovih koalicionih partnera na državnom nivou stidljive reakcije. Tek poneka poruka poput one Denisa Bećirovića ili još ponekog parlamentarca. Sve ostalo stidljivo. Vjerovatno jer im bilo kakav odgovor kvari ružičastu sliku nekog novog zamaha u politici, projekata, reformi i napretka ka EU.

Kada su novinari prije tri dana pitali Dragana Čovića (HDZ) za komentar Dodikovih izajava o secesiji, odgovorio je kako su to otprilike spinovi.

"Jedna izjava na jednoj strani uvijek dobije odgovor na drugoj. Razgovarali smo da ne padamo na te spinove i rasprave. To su teme kojima se trebamo baviti na mjestu gdje treba, a mi da se bavimo budućnošću, izbornim zakonom, reformama, poljoprivredom, fiskalnim problemima, energetikom. Na to želimo slati jasne odgovore", kazao je Čović.

To možda i jesu isprazne priče koje Dodik istina najavljuje od 2006. Međutim da li to znači da jedan partner iz vlasti može kontinuirano ponižavati državu, negirati genocid, ohrabrivati homofobiju podržavajući zabranu manifestacija vezanih za Povorku ponosa i tako dalje, a da mu tek rijetki iz koalicije odgovore.

Tek kada je Dodik gotovo doslovno zaprijetio Bećiroviću da proba prošetati Banjom Lukom, oglasio se čelnik SDP-a Nermin Nikšić.

Jer valjda nije lijepo kvariti ružičastu sliku vlasti. Istina, Naša stranka i neki njeni predstavnici su u posljednjem slučaju odmah reagirali i osudili ohrabrenu homofobiju u RS-u.

Jer koliko god bilo opravdano i razumno insistirati na odgovornoj i konkretnoj politici, ne može svako narušavanje ljudskih prava ili otimanje državne imovine biti predizborna priča, kako se to često predstavlja.

Za mir u kući, odnosno koaliciji

Tako ni čelnik Naroda i pravde Elmedin Konaković nije želio odgovoriti na pitanje da li je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, kazavši da će postupiti diplomatski i odgovor zadržati za sebe. I čak iako je s jedne strane opravdano ne praviti raspravu tamo gdje je trenutno nema, postavlja se pitanje da li je govor o činjenicama dio autocenzure samo kako se ne bi kvarila ružičasta slika vlasti.

Zašto Konaković nije jednostavno odgovorio da postoji presuda međunarodnog suda o tome. Ali vjerovatno Konaković procjenjuje da bi se Čović možda naljutio ako bi on komentirao tu temu i rekao što misli. Zar to nije samoponižavanje na neki način?

Drugi partner iz državne vlasti Milorad Dodik podržava i aktivno radi na kriminalizaciji klevete, insinuira da su novinari smai sebi oštetili automobile, kaže kako nikakve aktivnosti LGBT populacije nisu dobrodošle u RS-u, prvenstveno u Banjoj Luci. Izgovor su tradicionalne vrijednosti, koje kao argument koristi Dodikova mlađa verzija Draško Stanivuković (PDP).

Zato kada sljedeći put međunarodni zvaničnici budu okupljali gradonačelnike i najavljivali neke nove mlade snage, možda mogu upitati Stanivukovića šta je to homofobija, šta su ljudska prava, a šta tradicionalne vrijednosti. Očito da na dosadašnjim časovima prilikom okupljanja nije pomno pratio pa valjda zato i toliko čuđenje iz ambasada i međunarodnih institucija na nasilje prema LGBT aktivistima u Banjoj Luci.