Transkripti sjednica NSRS-a o uništavanju i podjeli Sarajeva: Bit ćemo u dodiru na Miljacki
Riječ je o obraćanjima zastupnika Trifka Radića iz Ilijaša, Nenada Veselinovića sa Pala, osuđenih ratnih zločinaca Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića, Voje Kuprešanina iz Banja Luke i Vojislava Maksimovića iz Foče.
Transkripti se odnose na njihova obraćanja sa sjednica koje su održane od maja 1992. do januara 1994. godine. Za podsjetiti je da je ove i druge transkripte početkom prošlog mjeseca objavio Memorijalni centar Srebrenica u sklopu istraživačkog projekta "Transkripti genocida" (Genocide Papers).
Radić na sjednici 12. maja 1992. godine: Kroz Ilijaš mogu izaći samo mrtvi
Trifko Radić je na sjednici 12. maja 1992. govorio o stanju u Općini Ilijaš koja se nalazi u blizini Sarajeva. Tada je poručio da "neprijatelji mogu samo mrtvi izaći kroz Ilijaš".
"Imamo li mi pravo u Evropi da živimo kao Srbi i da sebi određujemo pravce za život? Meni nije jasno i ja sam na stanovištu da kad je riječ oko ove podjele i koridora, imam potrebu da kažem ovoj skupštini da smo jučer saznali da se našim neprijatelјima i kolјačima mora dati izlaz iz Sarajeva. Imaju tri, jedan Ilijaš, jedan Ilidža i jedan Olovo. Kroz Ilijaš mogu izaći samo mrtvi i neka znate svi koji pregovarate u ovome prostoru u ime srpskog naroda Ilijaša, oni sigurno neće proći, a ako iko išta bude potpisao nećete ni vi", naglasio je.
Govorio je i o pozivu televiziji da snimi organizaciju za rat, rabojništvima tj. krađi imovine i nastojanju da se onemogući dolazak "neprijatelja iz pravca Zenice".
"Mi smo spremni mi držimo 50 kilometara okruženјa oko Ilijaša. Mi smo organizovani i ja sam molio televiziju da dođe da snimi kako smo mi organizovani za rat u Ilijašu, kako je organizovana odbrana linije. Jest istina da smo mi pokrali dosta stvari. Imamo mi svega još dolje da živimo. Mi smo pokrali 32 tone cisterne nafte i benzina. Mi smo presjekli i minirali prugu i nema više dolaska u Sarajevo. Mi smo minirali i autoput. Sve ćemo učiniti da više neprijatelј iz pravca Zenice u Sarajevo neće doći, a i odozgo ko pođe bit će gotov", zaprijetio je Trifko Radić.
Radić na sjednici 5. i 6. maja 1993. godine: Jeza me hvata što će među 30.000 Srba u Sarajevu ponovo vladati begovi i paše
On je na sjednicama održanim 5. i 6. maja 1993. pričao o ubistvu više od 600 ljudi, te je Ilijaš nazvao mjestom koje je uvijek bilo srpsko.
"Želim cijenjeni skup da upoznam, iako sam naše poslanike upoznavao o stradanju srpskog naroda na ovim prostorima, da je dosada poginulo skoro 2.500 boraca, da je ranjeno 7.000 hilјada lјudi, da je u samom Ilijašu od 10.800 do sada pobijeno više od 600 lјudi i skoro 1.000 ranjenih. Struje i vode Ilijaš nije imao osam mjeseci, ni telefona, ni prijevoza. Nikada UNPROFOR nije htio da interveniše dok srpski borci nisu zauzeli ono što je bilo njihovo uvijek", kazao je.
Prema riječima Radića, tada su na leđima imali 70.000 muslimana.
"Ni jednog stakla u gradu nema, sve je to zakrplјeno daskama, šperpločama i papirima. Ilijaški borci neće ovdje govoriti broja ako kažem da stanovnika ima 10.800, da brane područje između Sarajeva, Visokog i Breze, gdje po ranijem popisu 70. 000 Muslimana držimo na svojim leđima", naveo je.
Konstatovao je da pojedine prijeratne privredne gigante drže "srpski borci". Naglasio je da ga jeza hvata zbog toga što će Srbima koji su tada ostali u Sarajevu ponovo vladati "begovi i paše".
"Na ovim područjima koja pripadaju sada Alijinoj (op. a. prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović) državi na ovih šest općina gdje su takvi privredni kapaciteti kao što je PRETIS, TAS, ORAO, Energoinvest, Unioinvest, FAP, Famos i ostali, tu je radilo skoro 80. 000 radnika i te sve kapacitete drže srpski borci i u zoni su naše odgovornosti. Sada kada pomislim, vjerujte kao čovjeka me jeza hvata, da će taj narod blizu 125.000 koji sada dolje živi i pretpostavka je da približno 30.000 Srba u Sarajevu koji žive, pripasti zelenoj upravi i Alijinoj, da kad nama ponovo begovi i paše vladaju", zaključio je Radić.
Veselinović na sjednicama od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine: Dok je Srbija hranila Sarajevo, Sarajevo je bilo srpsko
Izdvojena su obraćanja Nenada Veselinovića sa sjednica održanih od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993.
U jednom od njih je poručio da je Srbija nekada hranila Sarajevo i da je "nesreća ovog grada počela 1975. godine".
"Nesreća Sarajeva je počela 1975. godine ukidanjem uzane pruge. To su ukinuli komunisti generacija Pozderca (op. a. Hamdija Pozderac), Mikulića (op. a. Branko Mikulić) itd., te našeg romaninca Renovice (op. a. Milanko Renovica), kako je neopravdana, nerentabilna itd. Dok je ta uzana pruga radila, dok je Sarajevo grad hranila Srbija, dok bila prisutna šajkača, gedžo u svojim opancima tada je Sarajevo bilo Srpsko, kompletna ova regija do Užica i Čačka sve je to studiralo u Sarajevu i tada je Sarajevo bilo srpsko, od tada je Sarajevo počelo da hrani dolina Neretve sa svojim paprikama itd. puna pesticida i Sarajlije su se poobolijevale. Ukidanjem pruge obećan je put, put nije nikada napravlјen, onda su navalili Sandžak i Sjenica sa svojim sirom, a zaboravlјen je užički kajmak i pršuta", rekao je.
Za Veselinovića je sreća na ovim prostorima bila očekivana tek onda kada "ponovo vratimo šajkaču i opanak".
Krajišnik na sjednicama od 27. do 29 augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine: Igman, Trebević i Jahorina su srpske planine
Također su izdvojena obraćanja osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika na sjednicama održanim od 27. do 29. augusta, 9. i 10. septembra, te 1. oktobra 1993. godine.
Govorio je podjeli Sarajeva i statusu Srba u ovom gradu.
"Ovo da kažem Sarajlijama, da smo izvršili podjelu dobili bismo kud i kamo manje radi toga što su oni htjeli da dobiju maksimalan dio Sarajeva. Ko zna Sarajevo, ja sam maloprije pokazao kartu... Mi smo ocijenili da bi došli razgovori u pitanje jer je 150.000 Srba trebalo da isele ili da ostanu u muslimanskom dijelu Sarajeva. Niti ih imamo gdje preseliti, niti bi bilo pošteno vizavi lјudi koji žive i koji su odbranili te prostore", mislio je.
Krajišnik je potcrtao da su skoro sve sarajevske planine, osim Bjelašnice, srpske, te je ukazao na njihov značaj.
"I Igman, Trebević, Jahorina, to su srpske planine osim Bjelašnice. To su turistička mjesta 150.000 Srba. Svi oni koji su bili punolјetni su na plebiscitu izašli i izjasnili se", kazao je.
Karadžić na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine: Bit ćemo u dodiru na Miljacki
Na sjednicama Narodne skupštine RS održanim 30. i 31. decembra 1993. obratio se i predsjednik ovog entiteta, također osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić.
Tada je uvjeravao da njegova Srpska demokratska stranka (SDS) pokušava održati Sarajevo, a što je nazvao strateškim ciljem.
"Neću samo da govorim u smislu stranačke discipline. Politika SDS-a je da se Sarajevo održi. Ova skupština je tu politiku ugradila u strateške cilјeve, to je čini mi se peti strateški cilј", istakao je.
Obrazložio je zašto je Sarajevo bitno za političko rukovodstvo RS-a.
"Naš kapital, naše obrazovanje, naša kultura, naša privreda bit će tu u dodiru na Miljacki u dodiru sa čitavim jednim svijetom, čiji eksponent će biti bosanski muslimani. Mi tu bitku ne smijemo izgubiti nikada i nipošto. Zato vas molim, ne pozivajući vas samo na stranačku disciplinu, nego pozivajući vas na nacionalnu svijest", ukazao je.
Kako je kazao Karadžić, sarajevsko ratište je stvorilo državu i ne može se umanjiti njegov značaj.
"Da je sarajevsko ratište puklo, da su oni izbili na Drinu i presjekli Koridor, ne bi bilo ni Krajine, ni SRN, ni Hercegovine, ni ničega", dodao je.
Kuprešanin na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine: Povući studente iz Srbije
Zastupnik iz Banja Luke Vojo Kuprešanin je na sjednicama 30. i 31. decembra 1993. godine pozivao na afirmaciju sarajevskog univerziteta, a to je arguemtirao strateškim, političkim i psihološkim razlozima. Kao četvrti razlog je naveo i to da se 10.000 studenata iz Srbije "povuče na ove prostore".
Maksimović na sjednici 10. januara 1994. godine: Staro tursko jezgro neka ostane njima
Vojislav Maksimović iz Foče je na sjednici Narodne skupštine RS 10. januara 1994. godine također govorio o podjeli Sarajeva i bilo mu je bilo neprihvatljivo djelovanje Ujedinjenih nacija (UN) po ovom pitanju.
"Drugo, ja se ne bih složio oko bilo koje vrste našeg pristanka da Sarajevo ode pod okrilјe UN-a. Nikada ga nećemo dobiti za te dvije godine. Nema nikada ništa više od srpskog Sarajeva. Zato bih insistirao na onoj tezi koju je Karadžić već saopštavao od dva grada podijelјena, odvojena grada koji će to staro tursko jezgro da ostane njima, makar tamo ostali naši najznačajniji sakralni objekti. Da ćemo mi na ovim prostorima od Grbavice pa prema Krupcu stvarati novi grad, naravno uz ono što postoji. Ne, nikako patronat UN-a", potcrtao je Maksimović.
Podsjećamo, na Dan Grada Sarajeva, 6. aprila 1992. godine počela je njegova opsada koja je trajala više od tri godine. Poginulo je više od 12.000 ljudi, a među njima je bilo više od 1.600 djece.
