BiH
1k

Trebevićka žičara će biti puštena u pogon u trećem kvartalu 2016. godine

Piše: E. S. H.
O važnosti Trebevićke žičare za građane Sarajeva ne treba ni govoriti. Svi znaju da je žičara bila simbol grada i svih ljubitelja izleta na Trebević. Od ratnih godina je van fukcije, a kako su nam rekli u Gradskoj upravi Grada Sarajeva, očekivani rok za puštanje žičare u pogon je treći kvartal 2016. godine.

U toku je izbor najpovoljnijeg ponuđača za javnu nabavku "Izrada glavnog projekta, isporuka opreme, montaža i puštanje u pogon Trebevićke žičare u Sarajevu", koji se odvija u dvije faze.

Procedura izbora najpovoljnijeg ponuđača provodi se u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama i to putem međunarodnog ograničenog postupka sa pretkvalifikacijom. Završena je prva faza pretkvalifikacije, u kojoj su ponuđači zadovoljili uslove iz tenderske dokumentacije. Pripremljena je tenderska dokumentacija za drugu fazu koja podrazumijeva dostavljanje finansijskih ponuda.

Iako je ranije Aljoša Čampara, dogradonačelnik Grada Sarajeva, izjavio da bi do maja ove godine trebao biti postavljen prvi stub Trebevićke žičare, to se nije desilo. Očigledno se čekaju finansijska sredstva.

U oktobru 2014. godine je potpisan Memorandum o sporazumijevanju za davanje novčane donacije u iznosu od 3.800.000,00 CHF (7.109.408 KM prema kursu od 10. aprila 2015. godine) i podrške Projektu "Revitalizacija Trebevićke žičare".

Ovaj Memorandum su potpisali predstavnici Grada Sarajeva i inicijatora donacije Edmonda Offermanna, a usaglašen je način podrške Projektu putem donatorskih sredstava u svrhu nabavke nove elektromehaničke instalacije, kao i daljnji koraci koji će se poduzeti u pravcu dovođenja Projekta krajnjoj namjeni.

Trebevićka žičara je puštena u promet davne 1959. godine, povezivala je Bistrik koji leži na 583 metra nadmorske visine sa Vidikovcem smještenim na 1.160 metara, a projektovali su je i sagradili Česi. Polazna stanica bila je na Bistriku, a završna na Vidikovcu na Trebeviću, gdje je sagrađen i istoimeni restoran. S dužinom od 2.100 metara, trebevićka žičara je tada bila najveća u širem regionu.

Imala je osam stubova s dvije žice, od kojih je jedna služila za vuču, a za drugu su bile pričvršćene kabine. Na polaznoj i posljednjoj stanici bili su sagrađeni željezni mostići za prihvat kabina. U vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. žičara je dobila svoje posebno svečano ruho.

Nakon rata Sarajevo nema žičaru, a Sarajlije sigurno jedva čekaju da ponovo s Bistrika žičarom odu na Trebević.