Tri decenije od stradanja Suade i Olge: Destruktivne snage pripadaju civilizacijskoj prošlosti
Specijalista interne medicine koji je preko noći morao raditi i hirurške poslove u ratnoj Općoj bolnici, Dragan Stevanović poručio je danas kako su poruke stradanja Suade Dilberović i Olge Sučić te da su one samo željele normalan život. Ono što je njega kao ljekara dojmilo u toku agresije i opsade Sarajeva je upravo stradanje mladosti, naročito djece.
"Niti jedan rat nije pravedan bez obzira zbog čega se vodi i najveći stradalnici u svakom ratu su nevini civili, nevini stanovnici a rat se završi mirom. Ja i danas apeliram na sve razumne svjetske glave da i ovaj nesretni rat u Ukrajini i daljem svijeta na drugim mjestima što prije okončaju. Mladost ne želi rat", naglašava Stevanović.
Kaže kako i dan danas kada se prisjeti rata ili sanja neke događaje iz rata, sanja jednu djevojčicu koja je dovedena bez noge a nana i otac su joj poginuli štiteći nju u dvorištu. Na svu sreću preživjela je i danas je uspješna mlada žena u inostranstvu.
"Hiljade je takve djece koja su na početku života stradali zbog bezumlja politike koji neki danas i u BiH i cijelom svijetu pokušavaju oživjeti. Zato je naša dužnost da toj djeci omogućimo normalan život te konačno destruktivne snage pošaljemo u civilizacijsku prošlost", istakao je Stevanović.
Kazao je kako su naivno vjerovali kada je JNA otišla iz Vojne bolnice da činjenicom da više neće biti vojna ustanova i da su obilježili bolnicu znakom međunarodnog Crvenog krsta biti pošteđeni neprijateljskih djelovanja. Nažalost nisu. Već od 15. aprila počelo je žestoko granatiranje.
Sve kapacitete morali su prenijeti u podrumske prostorije i hodnike koji su bili neuslovni. Intenzivna hirurška njega bila je smještena u prostorijama odjela za fizijatriju koja nije imala prozora. Kaže kako su morali improvizirati vodeći se ratnim iskustvom partizanskih bolnica a u krugu bolnice se nalazio partizansko bure za sterilizaciju koje su koristili dok nisu dobili energente.
"Rahmetli Abdulah Nakaš je morao operisati sa rudarskom lampom na čelu jer nije bilo struje. Ljudi koji su dolazili iz inostranstva da nam kao pokažu kako se u ratu radi u sanitetskim ustanovama odlazili su od nas sa više iskustva nego što su nam mogli pokazati", istakao je Stevandić.
Navodi kako ukoliko nešto radite srcem, nema situacije koju ne možete prevazići a iako je po vokaciji internista, cijelu godinu dana radio je u intenzivnoj hirurškoj njezi.
Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva obratila se medijima na mostu koji je mjesto stradanja Olge i Suade i kazala kako je Sarajevo herojski grad i najbolji i najveći dokaz neuništivosti.
"Nakon 30 godina možemo reci da je naše Sarajevo zadržalo ono najvažnije, zadržalo je dušu, energiju i dobre ljude. Sva ona zla koja su se dogodila tokom najduže opsade jednog grada u modernoj civilizaciji nisu nas uspjeli pokolebati i uništiti našu suštinu, naš multikulturalizam", istakla je Benjamina Karić, gradonačelnica Sarajeva.
"Neka grad Sarajevo i sudbina grada Sarajeva budu opomena da se ovakvo zlo više nikada ne ponovi. Na žalost, mislili smo da ono što se dešavalo našem gradu neće više nikada dogoditi. U Ukrajini, vidimo da se scenarij ponavlja", dodala je gradonačelnica Karić.
Na natpisu koji se nalazi na mostu Suade i Olge, uklesane stoje riječi "I krv moja poteče ali Bosna ne presuši".