Tri godine tehničkog mandata Vlade FBiH: Čovićevo slamanje Izetbegovića
U toku dugih sedam godina Vlada nije ispunila ogroman dio od obećanog, kao što je ubrzanje procesa gradnje autoceste, izgradnja Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, brze ceste u Srednjobosanskom kantonu, aerodroma u Bihaću, tunela Hranjen ali i drugih projekata. Osim toga, različite afere, naročito afera "Respiratori" privukla je najveću pažnju javnosti i sav gnjev usmjerila na SDA.
Već pune tri godine Vlada Federacije BiH nalazi se u tehničkom mandatu voljom Hrvatske demokratske zajednice koja nastoji svog dugogodišnjeg koalicionog partnera, Stranku demokratske akcije, u toj mjeri politički ucjeniti, ne bi li Bakir Izetbegović obesmislio demokratiju u Bosni i Hercegovini pristankom na Izborni zakon po zamisli Dragana Čovića. Ipak, da bi razumjeli trenutnu situaciju potrebno je vratiti se na rezultate Izbora 2014. godine.
Kako je sve počelo
Tadašnji rezultati omogućili su SDA-u, HDZ-u i SBB-u da formiraju Vladu Federacije u kojoj su SDA i HDZ dobili po 6 ministarstava, a SBB 4, dok je premijersko mjesto pripalo najvećoj bošnjačkoj partiji. U Predstavničkom Domu Parlamenta FBiH SDA je imala 29 zastupnika, HDZ 13, a SBB 16, dok je u Domu naroda HDZ-e imao 13 delagata, SDA 10 i SBB 4.
HDZ je u tom trenutku bila jedina stranka u FBiH koju nije bilo moguće u bilo kakvim kalkulacijama zaobići u procesu formiranja vlasti, jer 12 delegata u Domu naroda garantuje potpunu zaštitu političke pozicije. Dvije godine kasnije Ustavni sud BiH donio je presudu u slučaju "Ljubić" što je bio presudan momenat da HDZ krene na sve ili ništa u cilju iscrpljivanja protivnika i ostvarenja strateškog cilja dobijanja potpune kontrole nad političkim procesima u Federaciji BiH.
S tim u vezi od najvećeg značaja za Čovića bilo je na svim nivoima vlasti staviti SDA u nepovoljnu poziciju, blokadama ili saradnjom sa SNSD-om na državnom nivou. Nepovoljnoj poziciji Stranke demokratske akcije dodatno su doprinijeli i hronični skandali, borba za vlast u pojedinim kantonima, izostanak podrške u zapadnim političkim strukturama i druge okolnosti.
Fakturisanje problema SDA-u
Taktika predsjednika HDZ-a svodila se na uvjerenje, donekle tačno, da će svaki neuspjeh Vlade biti prvenstveno fakturisan samo SDA-u, ali ne i njihovim koalicionim partnerima, jer u percepciji javnosti, sva odgovornost leži u rukama Izetbegovića. To je bilo primjetno i tokom nemogućnosti vlasti da nabave vakcine. Pritisak medija i javnosti bio je vidljiv samo u sredinama gdje su probosanske stranke dobile najveći broj glasova.
S druge strane jedino što je Čovića zabrinjavalo i zbog čega je povremeno prozivan u hrvatskoj javnosti bilo je obećanje da će osigurati izbor "legitimnih predstavnika" u institucije države, sve ostalo je do tada na čekanju, a sud javnosti čekat će konačno slamanje probosanskog političkog faktora.
Upravo zbog svega nabrojanog HDZ je nakon Općih izbora 2018. odbio da formira novu Vladu, što im je opet omogućio odličan rezultat u Domu naroda, odnosno kontrola 14 delegata. U isto vrijeme SBB je na izborima katastrofalno prošao dobivši samo 8 zastupnika u Predstavničkom domu parlamenta FBiH, dok je SDA dobila solidnih 29 mandata u Predstavničkom, a 8 u Domu naroda.
Odlična saradnja SBB-a s HDZ-om, odnosno neupitna podrška Fahrudina Radončića Čovićevom shvatanju smjera izbornih reformi, i neulazak Demokratske fronte Željka Komšića u Vladu, bila je dodatni razlog da se zadrži postojeći okvir. U međuvremenu je ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara napustio SDA, ministrica obrazovanja i nauke Elvira Dilberović imenovana na drugu poziciju, ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević preminuo, a s jučerašnjim danom i ministar zdravstva Vjekoslav Mandić. Trenutno vlada ima samo 13 ministara, većinu u istoj i dalje imaju SBB i HDZ, i pitanje njene funkcionalnosti i rekonstrukcije nikad nije bilo aktuelnije.
Također, Čović je blokiranjem formiranja nove vlade dao vjetar u leđa opoziciji u Federaciji, pružajući im dovoljno materijala da svakodnevno prozivaju SDA za nesposobnost. Nijedna kritika iz Sarajeva usmjerena prema HDZ-u ni na koji način nije i neće oslabiti poziciju Čovića, tako da svaki nesupjeh Vlade FBiH, dugoročno znači sve manji broj glasova SDA-u.
Postavlja se pitanje, ako pogledamo rezultate izbora iz 2018. godine, zašto HDZ nikad nije ni pomislio nije da pokuša izbaciti SDA iz vlasti, uprkos tome, što ih medijski svakodnevno predstavljaju simbolom dokidanja prava Hrvata, mrziteljima, nacionalistima, šovinistima, a povremeno i islamistima? SDA je u trenutnom odnosu snaga moguće, iako nije jednostavno, izbaciti iz vlasti Federacije BiH jer oni nemaju kontrolni paket niti u jednom od dva doma Parlamenta Federacije BiH.
Da bi ostvario cilj HDZ-u treba podrška SDA u državnom parlamentu, koju od opozicije u Sarajevu ne mogu dobiti, jer ista nema dovoljan broj ruku ni Parlamentarnoj skupštini BiH. Dok ih svakodnevno pritišću u HDZ-u se nadaju da će u želji da očuvaju svoju poziciju, SDA pokleknuti i potpisati Izborni zakon po mjeri HDZ-a, žrtvovati Predsjedništvo i Domove naroda, i vratiti državu u 1995 godinu. Nije tajna da u SDA-u, ali i djelu stvarne i lažne opozicije postoje oni koji bi rado prihvatili prijedlog Čovića, ali dosadašnji pritisak nije slomio Izetbegovića. S tim u vezi ne bi bilo iznenađenje da krnja Vlada Federacije, bude li uopće izbora, uđe i u treći mandat.
