"Pri tome, u krivičnom djelu genocida treba razlikovati one faktičke radnje koje znače ubistvo, progone, s namjerom da se djelimično ili u cijelosti uništi nacionalna, etnička ili vjerska grupa. Znači bitno je utvrditi da li su to fizičke radnje koje čine pojedinci ili da se utvrdi namjera tužene države da li je željela vršeći te radnje uništiti ili umanjiti neku vjersku ili nacionalnu grupu", istakao je Trnka.
Naglasio je da se i u slučaju tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore pokazalo, a evo i sada u ovom, da je postavljanjem ovako visokog standarda, na neki način umanjena vrijednost Konvencije o genocidu i da je poslana "ružna“ poruka svim državama da će im se vrlo teško dokazati zločin genocida.
S druge strane, kazao je Trnka, da se Sud pravde u pogledu konkretnih radnji zločina genocida pozivao na presude Tribunala u Haagu i pitanja individualne odgovornosti pojedinaca koji su vršili te radnje.
"I ovdje je vrlo bitno da je Tribunal i u optužbama i u nekim presudama utvrdio postojanje genocidne namjere. Sud se nije mogao osloniti na genocidne namjere kada je u pitanju slučaj tužba 'Srbija - Hrvatska za događaje 1991. i 1992. u Hrvatskoj'", izjavio je za Fenu prof. Trnka.
Izrael u ratu protiv ezana, naređena zapljena zvučnika: "Ta nerazumna buka uznemiruje građane"
Sarajevo dobilo novu turističku atrakciju: Panoramski točak "smjestio se" na Vilsonovom šetalištu
