Tuga Mostaraca smještenih u Bafo naselje: Siromašno ostrvo od vlasti zaboravljeno
"Ovo je pusto i siromašno ostrvo, ali ne pusto od ljudi, već od političara i onih koji bi mogli pomoći", kaže nam u prolazu jedan stariji gospodin rječit samo kad je diktafon ugašen.
Jedan drugi nam kaže kako niko ko je došao ovdje nije pomogao, a toliko ih je došlo i obećavalo. Obično ih se kažu sjete pred izbore, a neparne godine nisu izborne, tako da je Bafo pustije od ljudi i obećanja nego ranije.
Čagalj Plema u Bafo naselju živi posljednje četiri godine, a ranije je godinama bila stanovnica kolektivnog smještaja u Sjevernom logoru. Plema je izbjeglica iz Nevesinja, teško bolesna.
"Odem u Centar za socijalni rad svako malo da tražim nešto, odmah mi s vrata kažu da nemam prava jer imam djecu. Djeca žive u Sarajevu, jedan radio u Hidrogradnji, drugi u GP Bosna. Firme se raspale, sad rade privatno, teško oni danas kome mogu pomoći", tužno konstatuje.
Kaže kako godišnje dobije jednokratnu pomoć i kako poslije nema prava na bilo šta drugo.
"Nikakvih primanja nemam, sad mi se još kćerka vratila koja je bila udata u Konjic. Osam sam puta odbila operaciju kičme jer mi niko ne može garantovati da ću poslije moći hodati. Preživjela sam dva moždana udara, moji lijekovi koštaju mjesečno preko 500 KM", kaže nam.
Naš razgovor sluša Mensura Mulić koja dobacuje da svako danas živi kako se snađe, da nema pravila, pa ni u Bafu.
"Onaj ko nema u porodici nekog ko radi logično je da će loše živjeti. U ovom naselju među tih 150 porodica imam svakakih priča, ali ima i onih koji su se snašli", reče Mensura.
Bafo naselje nastalo je sad već davne 1998., a danas ga koriste oni koji nemaju drugi smješta te im grad dodijeli stan od 36 kvadarata u jednom od brojnih montažnih objekata.
