Tuga u selima poginulih i povrijeđenih rudara: Bili su dobri drugovi i čestiti radnici
Iz Velikih Trnovaca, rudarskog sela, su i rođaci Nermin i Haris Mušija, poginuli i povrijeđeni rudari. Svakodnevno su zajedno odlazili i vraćali se s posla. Ispred Nerminove porodične kuće čuju se samo plač i jauci. Iza njega je ostala supruga, majka, sestra i brat. Komšije kažu da je bio divan čovjek, a nedavno je ostao bez oca.
Od bliskih članova porodice niko nije bio u stanju da govori. Hasan Velić, Nerminov zet, kazao je da je bio dobar drug, dobar i čestit radnik, koji je u radniku radio dvije godine.
"To najbolje znaju njegovi komorati koji su s njim radili. Tuga, jad, čemer, bol... Ima suprugu, majku i brata na birou. Otac je umro prije deset mjeseci", ispričao je Velić. Naglašava da se porodica još nije oporavila od jedne tuge, a zadesila ih je druga.
Ferida Mušija, supruga teže povrijeđenog Harisa, kazala je za AA da je jutros posjetila muža u bolnici i da nije imao bolove.
"Stanje mu je bilo dobro. Ljudi su išli da mu daju krv. Ne znam da li će sutra sve biti spremno za operaciju. Treba operisati nogu. Ima lom iznad koljena. Bila sam kod njega samo pet minuta, nisu mi dali više. Jutros mi nije bilo dobro. Nisam vjerovala da je živ. Kada sam ga vidjela bio je dobro. Neka je živa glava pa kad bi na jednom mjestu sjedio", ispričala je Ferida.
Kako kaže, Haris je u šoku, nije znao da su poginula četvorica njegovih kolega i prijatelja.
"Rekli smo mu i to ga je pogodilo. Nermin i on su rođaci. Bio im je nadzornik", naglasila je Ferida, koja je rekla da je Haris 18 godina radio u rudniku i da će za sedam-osam godina u penziju.
Kako kaže, u selu ima još rudara.
"U posljednje vrijeme puno je rudara otišlo u penziju", ispričala je Ferida.
Tuga je i ispred kuće Sejada Gađuna u Gornjim Lučanima. Fikret Gađun, brat poginulog Sejada sa suzama u očima priča o bratu i trenutku kada je saznao za rudarsku nesreću u u jami Begići-Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj. Kaže da je iza Sejada ostala supruga i dvoje maloljetne djece.
"Stariji sin je četvrti razred, a mlađi ima 5,5 godina", ispričao je Fikret. Informaciju o nesreći doznao je od kolega na poslu.
"Nažalost, oni su mladi, neiskusni i oni su njih vjerovatno gurali. Stariji nisu htjeli ići tu. To je nova jama", pojasnio je Fikret. Sejad je ranije radio u zeničkoj Željezari, a oko dvije godine je u kakanjskom rudniku.
"Bio je sedam dana na godišnjem i baš meni kaže 'evo zovu me na posao, moram prekinuti godišnji'. Sinoć prva noćna i eto to se desilo. Šok je. Babi je 80 godina. Sada je sve na meni. Sav teret je na meni, žena i dvoje djece", poručio je Fikret.
Fikret i Sejad su imali još jednog brata koji je poginuo pred kraj rata, 1995. godine.
U selu Ratanj, u porodičnoj kući Mije Stojčića tužni prizori. Okuplja se porodica, dolaze sa svih strana da pomognu i pruže utjehu ožalošćenoj porodici. Niko nije bio u stanju da razgovara sa novinarima, ali komšije kažu da je Mijina supruga pred porodom dok oko kuće šeta drugo dvoje maloljetne djece, još ne znaju šta se dešava. Ista situcija je i ispred kuće Muhameda Sarača u Kaknju.
U nesreći koja se dogodila preksinoć poginuli su Muhamed Sarač (rođen 1968. godine), Nermin Mušija (1977.), Mijo Stojičić (1976.) i Sejad Gađun (1971.), a povrijeđeni su Haris Mušija (rođen 1972.) i Džemal Ibrahimspahić (1980.).
