Tuga u Tuzli nakon smrti mlade studentice: Kako postati otvoreniji i spriječiti tragedije?
Drugi dan ove sedmice sa sobom je donio vijest o potrazi za 23-godišnjom Adisom Atiković koja se od kuće udaljila u automobilu marke Ford Fiesta.
U traganje za ovom studenticom četvrte godine Pravnog fakulteta u Tuzli uključili su se brojni građani i nadležne službe, međutim, 24 sata kasnije potvrđen je pronalazak njenog beživotnog tijela u automobilu koji je bio parkiran u šumskom predjelu naselja Ilinčica.
Prema informacijama koje su potvrđene za Klix.ba, automobil je pronašao slučajni prolaznik koji je odmah alarmirao policiju, a izlaskom na mjesto događaja utvrđeno je da je riječ o Adisi Atiković.
Kako je zvanično rečeno iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona, na tijelu djevojke nisu pronađeni tragovi nasilja, a dežurni tužilac je izdao naredbu za vršenje obdukcije.
Međutim, prema preliminarnim informacijama sa kojima iz istrage raspolaže Klix.ba, najvjerovatnije je riječ o samoubistvu, što potkrepljuje i činjenica da su uz tijelo nesretne djevojke pronađene i veće količine tableta.
Vijest o Adisinoj smrti šokirala je brojne građane Tuzle i cijele države, a među njima je i profesorica ove 23-godišnjakinje Dženeta Omerdić, koja se nedugo nakon pronalaska tijela oglasila putem društvene mreže Facebook.
"Hvala vam što ste se, u granicama svojih mogućnosti, uključili u potragu za našom Adisom. Nažalost, naše reakcije su zakasnjele. Nismo uspjeli. Nemam riječi kojima bih izrazila nevjericu, bol i tugu. Molim vas da čuvate jedni druge. Razgovarajte. Pomozite jedni drugima. Porodici Atiković, svim Adisinim kolegama i prijateljima izražavam saučešće. Bila je čast biti njena profesorica", napisala je Omerdić.
Smrt mlade studentice potresla je i tuzlanske psihologe, ali i sociologe koji sa stručnog aspekta građane pozivaju na veću otvorenost za razgovor o problemima koji ih tište, ali i empatiju. Kako poručuju, suicid se ne događa iznenada, već čovjek o tome ozbiljno misli i dugo planira do same realizacije.
Mentalna pandemija
Univerzitetski profesor Srđan Vukadinović u razgovoru za Klix.ba kaže da direktni kontakti i razgovor mogu riješiti brojne probleme, ali to nam je u proteklom periodu u velikoj mjeri bilo onemogućeno zbog pandemije koronavirusa.
"Nama je sada stala medicinska pandemija koja je dezorijentisala ljude. U tim trenucima građanima niko nije znao kazati pravu stvar. Prvenstveno se govorilo da će kraj pandemije doći s lijepim vremenom, vakcinama i slično, a onda dobijamo najave da nas u septembru očekuju novi valovi i pogoršanje situacije. To je nešto što stvara mentalnu pandemiju za čije će nam rješavanje trebati mnogo vremena, a posljedice su upravo suicidi kod mladih ljudi, koji zbog toga ne mogu dobiti posao, ostali su bez njega ili jednostavno prestao je način komunikacije koji je njima život značio", smatra Vukadinović.
Nažalost, tuzlanski sociolog prognozira da ćemo mentalne posljedice osjećati sve više, a kako navodi, za glavu ćemo se uhvatiti kada vidimo rezultate. Zabrinjavajuće je, kako ističe on, da sada niko ne preduzima korake kako bi se preduprijedile posljedice takvih menatalnih stanja koja su doživjeli i preživjeli građani BiH, regiona i šire.
"Direktan razgovor je nešto sasvim drugo u odnosu na onaj putem telefona, mobilnih aplikacija i slično, a koji su nam nametnuti u proteklom periodu. Građani sa jugoslavenskog prostora su specifični zbog izuzetno izražene emotivne dimenzije koju čine čula, osjećaji i emocije. I kada ona reaguju ishodi mogu biti pogubni, a jedan od takvih modaliteta je suicid", navodi Vukadinović.
Porodica kao primarna zajednica od početne socijalizacije čovjeka pa do kraja životnog toka ima utjecaj na svaku jedinku. Zbog toga je ona od iznimne važnosti za prevenciju mogućih neželjenih stanja i tragičnih, suicidnih ishoda.
"Danas živimo u vremenu gdje roditelji u modernim porodicama misle da su djeci dali sve ako su im obezbijedili najmoderniju opremu, dobru garderobu i sve ono što predstavlja materijalnu korist. Međutim, da bi pokazali da vole svoju djecu, moraju biti mnogo više s njima. Ljubav se ne ispoljava kroz materijalno davanje, već vrijeme koje se korisno provede s njima, koje se pamti, želi, očekuje i za koje se živi", naglašava naš sagovornik.
"Nema većih prijatelja od članova porodice"
Suprotna ponašanja roditelja, od onih kakva bi trebala biti, prema riječima Vukadinovića, stvaraju otklon kod djece u trenucima kada dolaze u teške situacije i u kojima im je potreban razgovor.
"U svakom slučaju, najbitnija je pomoć porodice i njena podrška, a nakon toga dolaze drugovi, prijatelji, radne kolege i svi oni ljudi sa kojma se susrećemo, družimo, radimo i egzistiramo. Naprimjer, ako imamo problem na poslu, porodica će ga mnogo otvorenije riješiti jer niko veći prijatelj nije od roditelja te braće i sestara", potcrtava Vukadinović.
Osim sa roditeljima, Vukadinović veoma korisnim smatra i razgovore sa bližim srodnicima koji imaju značajan utjecaj na formiranje ličnosti i njeno djelovanje u društvu, ali i radnim kolegama koji su iskreni i istinski žele pomoći osobi u nevolji.
"Kada je u pitanju pomoć, nju ne možete očekivati od političara koji rade po geslu u kojem smatraju da su ljudi kratke pameti jer misle da mnoga obećanja koja daju ljudi će zaboraviti. Također, ponašaju se i po maksimi da ljude lijepo prime, ali ništa ne urade po njihovom zahtjevu", zaključio je Vukadinović.
