Tuzla migrantima donosi sreću na teškom putu: Od sigurne kuće do prilike za posao

Oni migranti koji imaju mogućnost odlaska u sigurnu kuću, shodno odobrenju Terenskog centra Službe za poslove sa strancima BiH, mobilni tim organizovano sa autobuske stanice prevozi u objekt u kojem mogu boraviti do 14 dana, a u nekim slučajevima i duže. Nakon toga se radi opservacija svake osobe u pokretu, obavljaju se interne procedure te vrši smještaj u sobe.

"Nakon toga ih puštamo da se odmore, a onda slijedi obavljanje individualnih razgovora kako bismo ih upoznali, njihove potrebe, kulturu zemlje iz koje dolaze i slično. Njima u startu mnogo znači da ispričaju svoju životnu priču, kako bi se psihički olakšali, izbacivši sav stres iz sebe", navodi Jahić.

Kapacitet sigurne kuće je 30 korisnika, uz mogućnost dodavanja još pet kreveta u slučaju nužde. Boravak je raznovrstan za sve korisnike, a između ostalog, sastoji se od individualnih i zajedničkih tretmana.

"Također, imaju mogućnost učenja jezika, realiziraju se i kreativne, informativne i sportske radionice, gdje oni predstavljaju kulture zemalja iz kojih dolaze, što može biti od velike koristi. Nastojali smo napraviti sistem u kojem dobijaju sve ono što je potrebno svakome od nas", pojašnjava Jahić.

Od uspostavljanja sigurne kuće do danas je kroz ovaj objekt prošlo više od dvije hiljade osoba iz čak 40 zemalja svijeta, a pruženo je iznad 20 hiljada različitih usluga. Rad s osobama u pokretu izazovan je za članove svih nevladinih organizacija, ali i našeg sagovornika jer narušenom psiho-socijalnom stanju migranata svako doprinose i velike kulturološke razlike sa kojima se suočavaju na područjima u kojima provode duži vremenski period.

"Te ljude je veoma teško uključiti u naše društvene tokove, posebno zbog ranijih negativnih situacija kada smo imali određene skupine osoba u pokretu čije je ponašanje negativno utjecalo na naše stanovništvo. Nažalost, o njima se stvorila negativna slika i pozitivnim primjerima, kojih je znatno više, mi nastojimo ispraviti barijere koje postoje. S druge strane, svaki izazov nama konkretno daje motivaciju za dalji rad, ali i dodatno usavršavanje u struci", ističe Jahić.

I migrantima koji se nalaze u Tuzli pruža se mogućnost ulaska u postupak traženja azila u Bosni i Hercegovini, a ukoliko ispunjavaju uslove našeg sistema, omogućena im je i besplatna pravna pomoć. Procedura za dobijanje azila se obavlja u Sarajevu, a nakon poziva za registraciju pruža im se mogućnost izdavanja takozvanog "žutog kartona" kojim se i zvanično potvrđuje da su tražioci azila.

"Tada oni imaju veće mogućnosti jer nakon određenog perioda mogu tražiti zaposlenje. Nakon dobijanja 'žutog kartona' naredna procedura je finalni razgovor, a onda i dobijanje odgovora da li ostvaruju mogućnost supsidijarne zaštite ili izbjegličkog statusa, čime se završava postupak traženja azila. Ukoliko je odgovor negativan, prema dosadašnjim iskustvima, dobijaju rješenje u kojem imaju određeni vremenski period za napuštanje Bosne i Hercegovine", pojašnjava Jahić.

Apartmani za osamostaljenje

U međuvremenu dok traje cijeli ovaj postupak, migrantima u Tuzli koji imaju "žuti karton", a procijenjeno je da su samoinicijativni i spremni za korak osamostaljenja, kroz sistem nevladinih organizacija omogućen je duži boravak u jednom od dva apartmana.

"Oni imaju mogućnost učešća i u projektu zapošljavanja, kroz koji dobijaju radni angažman. Na takav način se konkretno radi na njihovom uključivanju u društvo jer veliki broj njih želi doprinositi razvoju našeg društva. Oni su vrijedni, samoinicijativni, veoma dobro obavljaju svoj posao, što potvrđuju njihovi poslodavci", naglašava Jahić.

Primjer integracije u bh. društvo dolazi nam od Marokanca Oussama Nouarija, koji je prije dvije godine stigao u Tuzlu. I dalje se nalazi u postupku dobijanja azila, dosad je obavio tri intervjua te sada čeka konačan odgovor.

U međuvremenu, sa "žutim kartonom" dobio je mogućnost zaposlenja. Trenutno radi u jednom lokalnom hotelu na poziciji kuhara, s ugovorom na određeno vrijeme. S druge strane, iz centra Puž čiji je on korisnik usluga navode da je riječ o veoma odgovornoj i vrijednoj osobi, a to potvrđuju i njegovi nadređeni na radnom mjestu.

"U Tuzli se osjećam odlično, a posebno sam zahvalan zaposlenicima centra Puž koji su mi mnogo toga pružili. Ovdje imam prijatelje koji me podržavaju. U Tuzli ima mnogo dobrih ljudi, ali za razliku od njih često se susrećem i sa rasizmom, što je uzrokovano ranijim lošim ponašanjima pojedinaca. Zbog toga je u nekim kafićima i drugim lokalitetima meni zabranjen ulaz", priča nam Nouari.

Pokazujući nam svoje kulinarske radove i fotografije sa radnog mjesta, ovaj Marokanac navodi da bi u Bosni i Hercegovini želio dobiti mogućnost stalnog boravka. Zanimljivo je reći da smo naš razgovor obavljali kombinirano na engleskom i bosanskom jeziku, koji dobro razumije.

"Maroko sam napustio zbog problema političke prirode i nemogućnost daljeg prosperiteta. Moji planovi za budućnost su da ostanem u Bosni i Hercegovini jer sam prezadovoljan životom koji mi se ovdje nudi. Imam posao, dobio sam i ugovor, doprinosi mi se uplaćaju, a ja nastojim kvalitetno iskoristiti vrijeme koje provodim u ovom gradu", zaključuje Nouari.

Važno je kazati da organizacije koje pružaju podršku migrantima sarađuju sa svim relevantnim nevladinim organizacijama na području Tuzlanskog kantona, ali i šire, kao i s institucijama kojima su u nadležnosti osobe u pokretu.

Za razliku od ranijih godina kada su Tuzlom pohodile uglavnom izbjeglice iz Maroka, Alžira, Pakistana i Afganistana, danas dominiraju osobe iz Burundija, Konga, Gvineje, Senegala, Komorija, Gane i Malija.