Tuzlaci koji ne znaju za prepreke: Invaliditetu ne dozvoljavaju da kroji njihov život
Kadira Nukić je u proteklom ratu izgubila supruga, sina, kćerku i brojne muške članove porodice, a ona je ostala bez jedne noge.
Na prvi pogled nikada ne biste rekli da je riječ o osobi koja na svojim leđima nosi ogromno životno breme praćeno i invaliditetom.
Kadira zna samo za uspjeh
Ova promotorka mira i uspješna sportistkinja duhom nikada nije željela klonuti, sreću je pronašla u streljaštvu kojem se aktivno posvetila od 2007. godine. Od tada do danas tri puta je bila najbolja sportistkinja Bosne i Hercegovine u streljaštvu, a pet puta je proglašavana najboljom u gradu Tuzli.
Prije osam godina u Tuzli je osnovan Streljački invalidski klub, prvi ovakve vrste u našoj zemlji, a na čijem se čelu nalazi upravo Nukić.
U njenom uredu mjesta za pehare više nema pa kroz razgovor u šali konstatujemo da je krajnje vrijeme da se menadžment kluba preseli u veću prostoriju.
"Prilikom osnivanja kluba smo krenuli malim koracima, ali zahvaljujući našem radu i članovima koji su se nesebično dali u ovaj sport mnogo toga smo postigli. U proteklih osam godina nije postojala nijedna prepreka koju nismo mogli prevazići, a smatram da je to značajno jer se ipak radi o osobama s invaliditetom", ističe Nukić u razgovoru za Klix.ba.
S ponosom nosi titulu prvakinje kantonalne i federalne premijer lige u streljaštvu za osobe s invaliditetom, a u svojoj kategoriji je i državna prvakinja. Drugo mjesto osvojila je u Kupu BiH.
"U vrijeme kada sam se počela baviti streljaštvom u ovom sportu bile su dvije-tri žene, a sada ih je više od 30. Izuzetno mi je drago što se streljaštvo u BiH razvilo, a posebno jer su se uključile žene s invaliditetom", navodi Nukić.
Treniraju u hodniku Mejdana
Članovi Streljačkog invalidskog kluba u Tuzli donedavno su trenirali na streljani u ovom gradu, gdje su do dolaska na poligon morali preći 21 prepreku. Riječ je o stepenicama koje su prelazili kako bi stigli do mjesta predviđenog za trening.
"To nam je pravilo problem koji smo uspješno savladavali. Nakon što smo morali napustiti streljanu naišli smo na podršku direktora SKPC Mejdan koji nam je omogućio da treniramo u hodniku centra i tako se pripremamo za takmičenja. Međutim, ni ovo za osobe s invaliditetom nije rješenje, jer nama je veliki napor da svaki drugi dan montiramo stolove. Društvo nema toliko razumijevanja da dobijemo adekvatnu streljanu", kaže nam Nukić.
Osim neuslovne prostorije za vježbanje, tuzlanski strijelci koji nižu uspjehe imaju problema i s opremom, s obzirom na to da su puške stare i po 25 godina. Takva oprema na takmičenjima ne može proći pa zbog toga tuzlanski strijelci puške moraju posuđivati od drugih kolega.
"Streljaštvo je izuzetno zdrav sport za osobe s invaliditetom, a nevjerovatne pomake prave ljudi koji dolaze kod nas u klub. Kada dođu, metu ne mogu pogoditi, ali nakon nekoliko treninga vidimo da postanu sasvim druge osobe. Sve nas sport drži pod određenom kontrolom, a rezultati koje postižemo motiv su za dalje", dodaje Nukić te ističe da podrška lokalne zajednice nije na zavidnom nivou.
Za streljaštvo kaže da je izuzetno skup sport koji, s druge strane, pruža velike mogućnosti.
Uredili sportsku oblast
Iz Streljačkog invalidskog kluba u Tuzli, u kojem je trenutno aktivno 20 članova, 2011. godine formiran je Streljački savez invalidnih osoba TK koji predvodi predsjednik Mirsad Hasić.
"Nakon osnivanja oformili smo kantonalnu ligu koja se odvijala u tri-četiri kola, a danas se odvija u njih šest. Zahvaljujući tome, godinu dana kasnije pokrenuta je Premijer liga FBiH, a u sistemu takmičenja se povećavao broj registrovanih klubova. Za sve ove godine smo uspjeli urediti i kategorizaciju osoba s invaliditetom prema našem iskustvu i znanju, koristeći parametre iz Hrvatske te sistem nagrađivanja i kažnjavanja", kaže Hasić koji je osvajao prva mjesta na domaćim i međunarodnim takmičenjima.
Da imaju veću podršku države, Hasić navodi da bi zasigurno Bosna i Hercegovina imala prvaka na paraolimpijskim igrama u ovoj kategoriji.
"Imamo prijatelje u okruženju, a da bismo u našoj zemlji organizovali međunarodno takmičenje nemamo ih gdje pozvati. To ne možemo održati u hodniku u kojem mi treniramo, jer to nisu uslovi za osobe s invaliditetom", navodi Hasić.
Merima Muminović i Jasmin Šestan kao članovi tuzlanskog kluba protekli period su se aktivno pripremali za Evropsko prvenstvo u paraolimpijskom streljaštvu na kojem će u Beogradu nastupiti u srijedu i četvrtak.
Šestan je ratni vojni invalid koji je izgubio desno oko i desnu nogu, a streljaštvom se s manjim prekidima bavi već tri i po godine.
Ovog Tuzlaka trud je odveo do brojnih uspjeha, a kako nam je kazao, streljaštvo traži redovne treninge, mnogo odricanja i samokontrole uz pomoć koje se postiže preciznost, a na kraju i odlični rezultati.
"Tražio sam sport koji mi odgovara, došao sam na trening i svi članovi su me lijepo prihvatili. Tako je sve počelo. S obzirom na to da sam dešnjak uspio sam savladati 'gađanje' lijevim okom. To mi je pomoglo da se rehabilitujem. U ovoj godini sam nakon povratka učestvovao u Premijer ligi FBiH, a u kategoriji SH1 osvojio sam prvo mjesto", kaže nam Šestan.
U BiH je trenutno aktivno blizu 150 strijelaca invalida, od čega je više od 30 žena. Naši sagovornici na kraju poručuju da je snagom volje moguće prevazići apsolutno sve prepreke koje se nađu na životnom putu.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
