U BiH sve više djece s rakom: Maleni borci koji zaslužuju svu podršku društva
Put od trenutka dijagnosticiranja do izlječenja izrazito je mukotrpan i dug, a traje okvirno dvije godine uz kontinuirano praćenje od još pet godina. Zbog toga je mališanima, ali i njihovim porodicama izuzetno bitna podrška šire društvene zajednice.
Takvu podršku je osjetio Fikret Kubat, otac dječaka kojem je prije deset godina, kao četverogodišnjaku, dijagnosticirana leukemija, odnosno Burkittov limfom.
"Koliko je važno liječenje, toliko je bitna i psiho-socijalna podrška, jer je potrebno sačuvati mentalno zdravlje, roditeljima i djeci dati vjetar u leđa te im pokazati svjetlost na kraju tunela. Saznati i spoznati da vaše dijete ima rak je izuzetno teško i to znam jer sam osjetio na svojoj koži. Jednostavno, sve mi se srušilo u životu, a počinje se gubiti nada, uz osjećaj straha, ne znajući šta dalje. Ali, kada imate kao podršku ljekare, udruženje i roditelje koji su sve ranije proživjeli, bude mnogo lakše", kaže Kubat koji je danas direktor Udruženja Srce za djecu obolju od raka.
Prema iskustvima roditelja, rak je bolest cijele porodice, a da postoje slučajevi da vas se u najtežim trenucima odriču čak i članovi porodice, svjedoči Atifa Bešić-Buldić, majka iza čije je kćerke višegodišnja borba s teškim oboljenjem.
"To je najveći udarac koji možete primiti u trenucima kada vam je ta podrška ključna, kako biste izdržali sve one tegobe koje u tom trenutku osjetite, ali i one koje će doći kasnije jer znate da će ih biti. Također sam jedna od onih koja je osjetila podršku od potpunih stranaca i na tome ću im vječno biti zahvalna", ističe Bešić-Buldić, kojoj oči ispunjavaju suze dok se prisjeća borbe iz koje je skupa sa cijelom porodicom i kćerkom izašla kao pobjednica.
U Klinici za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli prije pet godina formirano je Odjeljenja za onkologiju i hematologiju u kojem se najmlađi pacijenti liječe prema svjetskim protokolima, zbog čega je procent izlječenja, odnosno preživljavanja izuzetno visok.
"Kada je riječ o terapijskim procedurama, djeca nisu pošteđena niti dijagnostike, niti terapije kao ni odraslih. Djecu liječimo po svjetskim protokolima, a koristimo hemoterapiju, operativne zahvate i radioterapiju", kaže šefica Odjeljenja za onkologiju i hematologiju Klinike za dječije bolesti prim.dr. Amila Latifagić.
U općoj populaciji procenat oboljevanja djece je jedan posto, dok u Bosni i Hercegovini, statistike kažu da na 150.000 njih do 15 godina oboli okvirno do 20 pacijenata, a na prvom mjestu se nalaze akutne leukemije, zatim tumori centralnog nervnog sistema te limfomi.
Također, za razliku od starije populacije, kod mališana su specifični i takozvani solidni tumori, odnosno neuroblastom i nefroblastom, a nažalost, ne zaobilaze ih ni tumori jetre, kosti, kože, germinativnih ćelija te spolnih žlijeda.
"Među modalitetom liječenja dječijih onkoloških pacijenata je i transplantacija koštane srži, koju trenutno nije moguće sprovoditi u Bosni i Hercegovini te pacijente šaljemo izvan naše zemlje. Ovakva vrsta transplantacije je vrlo sofisticirana i zahtjevna metoda liječenja, a mi trenutno nemamo posebno educiran kadar pedijatara koji bi se bavio ovakvom vrstom zahvata", navela je Latifagić, istaknuvši da tuzlansko odjeljenje trenutno ima 12 kreveta, međutim, u dogledno vrijeme će biti potrebno proširiti kapacitete, shodno povećanju broja pacijenata.
Posebno je pohvalno da se kroz minule godine razvila empatija nadležnih institucija koje osiguravaju novčana sredstva za liječenje mališana.
Federalni fond solidarnosti roditelji smatraju od velikog značaja, s obzirom na to da određeni broj djece ima potrebu za liječenjem izvan Bosne i Hercegovine, što im bude omogućeno na teret države. Naši mališani trenutno se na liječenje šalju u Tursku i Italiju, a nešto ranije su odlazili u Austriju te Njemačku.
Cjelokupan proces liječenja najmlađih onkoloških pacijenata znatno će biti olakšan i izgradnjom Roditeljske kuće za smještaj djece oboljele od raka i njihovih roditelja u Tuzli.
Realizaciju ovog projekta usporila je pandemija koronavirusa, a početak radova bi trebao biti u martu ove godine. Cjelokupan objekt bi trebao biti funkcionalan iduće godine, a smješten će biti u krugu Univerzitetskog kliničkog centra.
