U Bihaću preminuo Sej Ramić, profesor koji se borio protiv migranata u urbanim dijelovima
Ramić je bio likovni umjetnik i profesor, a 2019. godine je napustio stranku "Pomak" kazavši da bihaćko zakonodavno tijelo radi u interesu IOM-a (Međunarodna organizacija za migracije) da se dovede električna energija u objekat Borići i tako potvrdi migracioni centar.
"Sve za prljavi novac IOM-a. A ko će vratiti mir ljudima uz Boriće, uz strah, pljačku, neprespavane noći, silovanja, neprekidnu strepnju? Nema tih novaca. Nisam više htio slušati da su migranti blagodat, turisti sa kruzera, industrija, da ćemo žaliti za njihovim stopama kad odu, da oni doprinose napretku grada! Ne mogu biti dio politike koji grad pretvara u geto, samo da se izvuku novci od najvećih trgovaca ljudima na svijetu", govorio je Ramić.
Od profesora Ramića su se oprostile kolege iz JU Gimnazija “Bihać”, a objavu prenosimo u cijelosti:
"S dubokom tugom javljamo da je naš poštovani kolega Sej Ramić preminuo sinoć u Bihaću. Rođen je u Bosanskom Petrovcu u porodici Ramić, sin Omera i Ismete.
Njegov otac Omer Ramić, profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja, u potrazi za poslom, zajedno sa svojom porodicom seli se u Sarajevo. Sej pohađa osnovnu školu u Sarajevu, a nakon majčine prerane smrti vraća se u Bihać gdje nastavlja daljnje školovanje. Poslije završene srednje škole upisuje Likovnu akademiju koju uspješno završava. Zapošljava se pred sami rat u Tehničkoj školi u Bihaću. Stupa u brak u kojem sa suprugom Dinom dobija dvoje djece Zeldu i Endija.
U ratu se stavlja u službu odbrane. Nakon ranjavanja je član je Umjetničke grupe u 501. slavnoj brigadi Armije BiH. 1994. prelazi u Gimnaziju “Bihać” i kao vrstan profesor i umjetnik u našoj školi radi do 2019. godine. Napravio je mnoge umjetničke slike s motivima Une i grada Bihaća. Izlagao je svoje radove u više galerija a posljednja uspješna je bila u gradu Zagrebu. Dao je doprinos gradu Bihaću kao gradski vijećnik i učesnik brojnih aktivnosti u kulturnim događajima Grada, posebno Bihaćkog ljeta.
Nakon smrti voljene supruge i sam se razbolio te je nakon moždanog udara zbog spriječenosti da radi u školi prijevremeno penzionisan.
“Svjetlost je majka boja a boje su njen porodjaj.”
Životno svjetlo našeg Seja prestalo je da sjaji, ali njegova umjetnost će nastaviti živjeti kroz brojne portrete, pejzaže i umjetnička djela koja je ostavio iza sebe.
Članovima porodice Ramić kolektiv JU Gimnazije “Bihać” upućuje najiskrenije saučešće, a našem Seju neka je laka zemlja bosanska za koju se borio i živio."
