Prema nekim procjenama, s jednim obrokom dnevno iz javnih kuhinja preživljava oko 30 posto bh. građana.
Među njima je i Enesa Duratović iz Bihaća, koja živi sa suprugom i sedmero djece, od kojih petoro ide u školu, a oboje su nezaposleni.
"Živim ovako od javne kuhinje i ako mi ko nešto donese. Pomaže mi i Centar za djecu bez roditeljskog staranja "Duga", koji mi redovno dostave namirnice i potrepštine za djecu", kazala je Duratović.
Prema njenim riječima, posla nema, a ono što suprug povremeno zaradi, ako ga ko zovne, potroši se odmah za večeru i mlijeko djeci.
Od države nikakve pomoći, iako se obraćala nekoliko puta od Centra za socijalni rad dobila je odgovor da nema sredstava.
Sličnu sudbinu dijeli i sedmoročlana porodica Mumina Tutića, koja također ne zna kako bi preživjela bez javne kuhinje i pomoći dobrih ljudi.
"Žena ide na Merhamet i javnu kuhinju. Nije dobro, ali ja kažem dobro je i ovako nešto neko da i tako, eto od čega živim", kaže sedamdesetogodišnji starac vidno narušenog zdravlja. Razbolio se kaže, radeći da othrani djecu, a i sad kad ih je othranio nema ništa, jer niko ne radi, a ima i jedno bolesno dijete.
Tutić je jedan od 50 socijalno ugroženih, kojem je predsjednik Regionalnog odbora Merhameta Bihać Alen Prošić danas uručio paket sa prehrambenim artiklima.
"Na ovaj način pokušavamo korisnicima javne kuhinje, kojih je oko 350 u Bihaću i Cazinu, olakšati da prebrode dane vikenda, kada kuhinja ne radi", ističe Prošić.
Zabrinjava činjenica da je zahtjeva za javnom kuhinjom svakim danom sve više. Međutim, zbog ograničenih kapaciteta, ali i financijskih sredstava često nisu u mogućnosti udovoljiti svima onima, kojima je to potrebno.
"Ono što je alarmantno jeste da je sve veći broj mladih ljudi, mladih bračnih parova, koji su ostali bez posla i ne mogu prehraniti djecu", dodaje Prošić.
Kako nisu u mogućnosti svima omogućiti obrok u javnoj kuhinji, nastoje im pomoći barem paketom sa prehrambenim artiklima, čime će bar za neko vrijeme ublažiti njihovu patnju.
