U nakšibendijskoj tekiji na Mejtašu najljepša je iftarska sofra sufija

Šejh nakšibendijske tekije Halil ef. Brzina, posmatra s uživanjem i radošću svu tu užurbanost oko sebe i ponosan je na te mlade ljude.

Kao da svojim pogledom prostire sofru. Kaže da je danas puno onih koji ne mogu sebi priuštiti ni iftar, ni sehur, da je puno onih koji gladni zaposte, bez sehura.

"Sinko moj, ako ima imalo te ljubavi insanske, osjećaja za drugog, za bespomćne, onda će se izaći u susret takvim ljudima i nahraniti ih, nahraniti postača, nahraniti gladne. Zato svake večeri organiziramo iftare, ovo i jest sufijska sofra radi onih koji je ne mogu sebi priuštiti", kaže šejh Brzina za Agenciju Fena.

U ovoj tekiji svake sedmice, u petak, priređuju se veliki iftari, za više od 200 osoba, a dođe i ko god ima potrebu, odnosno, dođe ko je gladan. Također i sehure ovdje.

Po sunnetu je da se postači najprije iftare hurmama, ili popiju malo vode, klanja se akšam namaz, pa se tek onda jede koliko treba, jer, kaže da ne treba pretjerivati ni u čemu, posebno ne u jelu.

Niko ne pravi sufijske sofre

Zajednička sofra daje posebnu ljepotu, a ljudi ne mogu pojesti isto i sa toliko slasti kada su sami nego kada su za sofrom s drugima.

"To je ujedno i duhovna sofra s koje ašici, zaljubljeni, jedu i piju, a malo je danas takvih sofri. Puno je institucija oformljeno, ali gotovo da ni jedna ne služi ovako dobra jela kao ova sufijska sofra", ističe on.

Šejh Halil pojašnjava da je danas puno obrazovnih institucija, ali one rade s našim tijelima i našim razumom, ni jedna ne radi s našim srcima. Tekija i šejh su jedine institucije koje rade na odgoju srca, kojega valja očistiti od nemara, gafleta, i zikr se čini da bi se srca probudila.

"Na tom putu, postiže se samokontrola, a ja smatram da čovjek ne može ništa postići ukoliko nema samokontrolu. Na ovaj put treba krenuti iskreno, čista nijjeta, namjere, tražiti znanje, tako će srca naša da poprime svojstva Allahovih lijepih i plemenitih imena", govori šejh.

On smatra da nema ničeg dobrog, ni u našem djelovanju, ni u našem vjerovanju, ukoliko nije utemeljeno na znanju.

Uzvišeni Allah odgaja čovjeka kroz post, koji ima socijalnu, ekonomsku, duhovu dimenziju, da bude milostiv, suosjećajan, darežljiv, druželjubiv...

"A danas ljudi koji su preživjeli ratne strahote, s traumama, bolovima, traže duhovni mir, integritet i ne treba da začuđuje traženje tekija, kao utočišta", rekao je šejh Brzina.

Nakšibendijska tekija na Mejtašu, njen šejh Halil ef. Brzina, njegovi derviši, ljudima i potrebitima pružaju ono što im treba, duhovnu snagu, mehabbet.

A sve tekije u Sarajevu, svi sufijski džemati, njih šezdesetak, drže se ovog načela: ko god u ovaj saraj svrati hljeb mu dajte za vjeru ga ne pitajte, ko je u dergjahu Uzvišenog Stvoritelja dušom počašćen, u Saraju ubogog Ebul-Hasana hljeb zavređuje".

Zamoljen da pojasni, ko sve može doći u tekiju, prisustvovati zikru ili predavanju, šejh Halil ef. Brzina kaže da mogu doći svi bez obzira na vjeru i naciju.

To je opet, načelo koga se sve sufije drže, Rumijeva preporuka i pouka: "Dođi, ko god da si...dođi, svrati...čak i ako si neznabožac i klanjaš se kipovima ili vatri, svejedno je što si stotinu puta pogazio riječ, okusio poraz pa ti srce ognjem beznađa plamti, ovo je karavana nade, ona očaju ne vodi...Dođi, dođi, opet dođi.."