U Potočarima klanjana dženaza za 71 žrtvu genocida u Srebrenici
Dženazi koju je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović prisustvovalo je više hiljada ljudi iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, regiona i svijeta. Među gostima su bili čelnici brojnih ambasada, organizacija, državnih, federalnih, entitetskih i drugih institucija iz zemlje i inozemstva, predstavnici udruženja, stranaka i brojni drugi.
Nakon klanjanja dženaze reis je proučio prigodnu dovu šehidima genocida koja će se i narednih godina učiti nakon dženaze srebreničkim žrtvama, a zatim su porodice i prijatelji stradalih žrtava na rukama nosili tabute s Musalle prema mjestu gdje će biti ukopani. Za to vrijeme pročitana su imena i prezimena ubijenih koji su danas ukopani i kojima je klanjanja dženaza.
Hasanović (Avdulah) Ševket (rođen 1974.), Ćerimović (Mumin) Fadil (1969.), Hasanović (Emin) Rešid (1929.), Husejinović (Uzeir) Bećir (1937.), Osmanović (Šaban) Abdulah (1964.), Šabanović (Mehan) Rasim (1945.), Beganović (Selman) Sabahudin (1976.), Mahmutović (Mahmut) Đemila (1962.), Salkić (Mustafa) Munib (1979.), Harbaš (Salih) Bajro (1947.), Harbaš (Bajro) Adem (1974.), Salihović (Selman) Mirzet (1978.), Salihović (Huso) Alija (1923.), Mehmedović (Mehmed) Sinan (1933.), Osmanović (Ibrahim) Šemso (1929.), Suljić (Kemal) Damir (1979.), Kadrić (Šukrija) Kadrija (1970.), Rizvanović (Salčin) Sejfo (1955.), Mujić (Meho) Hajrudin (1979.), Jašarević (Mujčin) Fikret (1970.), Gabeljić (Rasim) Amir (1965.), Mehmedović (Hasan) Selim (1953.), Osmanović (Omer) Sinan (1940.), Salihović (Mesud) Kemal (1953.), Huremović (Mujo) Ibro (1954.), Malić (Alija) Ibrahim (1938.), Riđić (Husein) Rajif (1951.), Nukić (Sejdalija) Đemal (1979.), Mehmedović (Mustafa) Sulejman (1951.), Memić (Huso) Neđib (1955.), Cvrk (Osman) Behaija (1948.), Hodžić (Ibrahim) Hamed (1957.), Muhić (Ahmet) Hidajet (1966.), Agić (Ćamil) Sadik (1965.), Husić (Mustafa) Muhamed (1972.), Suljić (Suljo) Ramiz (1972.), Efendić (Edhem) Senajid (1960.), Mustafić (Šefik) Vahid (1960.), Mandžić (Salih) Jakub (1958.), Fejzić (Nezir) Zule (1963.), Sulejmanović (Nurko) Aziz (1961.), Smailović (Adil) Omer (1961.), Alić (Mursel) Sead (1969.), Alić (Dahmo) Smail(1967.), Jusić (Jusuf) Sehid (1968.), Mujić (Bekto) Bego (1946.), Jahić (Nedžib) Enver (1977.), Selimović (Hajrudin) Mesud (1979.), Imamović (Mustafa) Zaim (1974.), Imamović (Mustafa) Zejad (1976.), Krdžić (Ibiš) Ejub (1935.), Ademović (Ševal) Šefik (1979.), Mehmedović (Hasan) Hazim (1973.), Mehmedović (Adem) Hasan (1953.), Gabeljić (Ćamil) Džemail (1972.), Hafizović (Mušan) Husein (1963.), Bečić (Mujo) Hakija (1943.), Ćerimović (Mumin) Senahid (1971.), Muminović (Rasim) Ramiz (1957.), Skeledžić (Nezir) Edo (1930.), Jusić (Osman) Bajro (1972.), Omerović (Osmo) Osman (1970.), Mustafić (Šefik) Sakib (1954.), Malagić (Ramo) Šaban (1956.), Turković (Ahmet) Nedžib (1977.), Hasanović (Emin) Abdulah (1939.), Krdžić (Hakija) Junuz (1943.), Suljić (Azem) Fehim (1957.), Junuzović (Sabit) Omer (1959.), Ferhatović (Sabrija) Đemal (1973.) i Selimović (Omer) Ibrahim (1969.).
Klanjanjem dženaze i učenjem na kaburima završen je vjerski dio programa u Potočarima gdje su do sada pokopani ostaci 6.504 srebreničke žrtve. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima više od 1.000 ljudi čije kosti su skrivene u masovnim grobnicama.
Brojne zvanice upisale su se u knjigu žalosti koja je postavljena u hali nekadašnje fabrike akumulatora u Srebrenici. Tu je održan i zvanični program komemoracije koji je počeo minutom šutnje i učenjem Fatihe, a tokom kojeg su se obratili član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, zamjenik premijera Turske Numan Kurtumlus, predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju Carmel Agius i bivši načelnik Općine Srebrenica i predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 22. godišnjice genocida Ćamil Duraković.
