U Sarajevu otkrivena spomen-ploča Šemsudinu Ajanoviću: Heroj koji je život dao za cjelovitu BiH
Ovog hrabrog borca koji je dao život za svoju domovinu prisjetili su se mnogi, a o njemu vrlo emotivno govorili Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu, komandant jednog od bataljona 309. brdske brigade Munir Karahodžić te Miroslav Živanović, šef Kabineta rektora UNSA .
"Šemsudin je poginuo kao heroj i dobio zlatnu policijsku značku. Zapravo, to je zasluga jednog običnog čovjeka kao patriote ove zemlje, za svoj univerzitet, svoju zemlju i porodicu. Danas, kada nakon 27 godina u masi zaborava nalazimo sjećanje na heroja kao rektor sam veoma ponosan. Postala je praksa zaboraviti one koji su dali svoje živote za ovu državu, ili ako ih ne zaboravimo, onda ih neke institucije i pojedinci ignorišu ili guraju na stub poniženja", kaže Škrijelj.
Dodaje da se to ne smije desiti sa Šemsudinom.
"Očigledno je da je njegov život bio veoma važan i ponovo je 'iznikao' iz zaborava nakon 27 godina. Sve što je uradio za ovu zemlju i ovaj univerzitet je bilo čestito i dao je što je najviše moguće da jedan čovjek da, a to je život. U to ime, molim njegovu porodicu da nastave njegovim putem čestitosti", poručio je Škrijelj.
Njegovog lika i djela prisjetio se i Karahodžić, kazavši da je bio heroj koji se borio za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
"Bio je član Patriotske lige, obišao mnoga ratišta. Predvodio je hod 1992. godine, prvi pokušaj proboja prema Sarajevu i Semizovcu. Naša Armija, naše kakanjske jedinice, gdje su bili Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi i Ostali. I njegovali smo tu tradiciju u BiH. Pokazao se kao uspješan oficir, drug, komandant, čovjek... U svom kratkom ratnom putu pokazao je veliku sposobnost za komandovanje, planiranje i borbena dejstva. U novembru 1993. godine prelazi kao načelnik štaba 309 brdske brigade i na toj dužnosti je i poginuo", sjeća se Karahodžić.
Pored toga što je bio borac, Šemsudin je, dodaje, bio čovjek širokog pogleda.
"Svi mi borci imali smo isti san, a to je da naša država postane jedinstvena sa svim narodima i narodnostima i drugačije BiH neće ni postojati dok ne budemo svi na okupu", zaključuje.
Vrlo emotivan govor održao je i Miroslav Živanović koji se prisutnima obratio u ime porodice Šemsudina Ajanovića.
"U tome je vidio najveće bogatstvo. Univerzitet mu je bio više od radnog mjesta, rektorat mu je bio drugi dom, a radne kolege druga porodica. Za njega su znali reći da je u svako društvo dobrodošao. Poštovao je nadređene, a pomogao nije samo onome za koga nije znao. Kada se širom BiH orila pjesma 'Ja ti odoh majko Bosnu braniti, ako poginem, nemoj žaliti', već je znao da je on jedan od njih i da mora braniti Sarajevo i cijelu BiH", istaknuo je Živanović.
Krenuo je aktivno kao dobrovoljac u Brezu prema svome Sarajevu.
"Ponovo je ugledao svoj grad kao na dlanu, koji mu nikad nije bio ljepši i kazao je: 'Idemo do kraja, do oslobođenja, do cjelovite i jedinstvene BiH, pa šta bude, ili pukovnik ili pokojnik'. I evo, vratio se u svoje Sarajevo, pri tome brišući svojim životom ono 'ili' između pukojnika i pokojnika", kazao je Živanović.
Na kraju je poručio...
"Ušao je s bijelim nišanom, spomenikom šehida poginulog borca u Univerzitet u Sarajevu. Kao što piše na epitafu, 'Živjet ću u vječnosti, i dalje bdijeti nad svojom domovinom, jedinstvenom BiH, Goraždem i voljenim Sarajevom'".
