U Sarajevu predstavljena bečka iskustva za zaštitu historijskih zgrada, na potezu su nadležni u BiH
U organizaciji Ureda Grada Beča u Sarajevu i Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Sarajevo je 14. juna održana radionica na temu "Sanacija zgrada s fokusom na zaštitu spomenika - iskustva iz Beča". Radionici u prostoru Olimpijskog muzeja u Sarajevu prisustvovala je osmočlana delegacija stručnjaka iz Beča.
Bila je namijenjena uposlenicima spomenutog zavoda, predstavnicima Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, zastupnicima u Skupštini Kantona Sarajevo, predstavnicima Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine idr.
Spomenutu delegaciju je predvodila Waltraud Schmid iz agencije Grada Beča za klimu i inovacije Urban Innovation Vienna koja je istakla koja je to svrha ove radionice.
"Fokus radionice je stavljen, prije svega, na tehnička rješenja i mogućnosti, a manje na administrativne procese i izdavanje adekvatnih odobrenja, što bi mogla biti tema nekog narednog susreta. Danas smo pokazali određene smjernice i vodiče po pitanju sanacije zgrada koje su pod zaštitom kao kulturno-historijski spomenici, ali bi bilo dobro rasvijetliti i načine saradnje vlasti u ovoj oblasti, što možemo uzeti kao povod za naredni susret koji bi mogao biti u Beču", izjavila je Schmid.
Pa je tako i na praktičnim primjerima objašnjeno kako se u Beču saniraju i štite historijske građevine. Istaknuto je niz mjera sanacije i zaštite, i u kontekstu poboljšanja energetske učinkovitosti, ali pod uslovom da se ne naruši izvorni izgled građevine.
Naglašen je i značaj ozelenjavanja građevina, ako je to prihvatljivo, jer se time osjetno snižava temperatura, što je posebno važno usljed globalnog zagrijavanja.
Napomenut je značaj i mogućnosti korištenja geotermalne energije za grijanje historijskih građevina. Beč upravo u ovoj vrsti energije uviđa priliku da ostvari cilj nazvan "Riješimo se plina" - austrijska prijestolnica želi biti nezavisna od ruskog plina.
Bečka iskustva
Manuela Legen-Preissl iz Austrijskog ureda za zaštitu spomenika - Konzervatorski centar Beč je u izjavi za naš portal, govoreći o mjerama energetske učinkovitosti na bečkim historijskim zgradama, napomenula da se za svaku zgradu primjenjuju ona rješenja koja su isključivo primjenjiva za datu zgradu.
"Nekada nije moguće uraditi izolaciju vanjske fasade i onda se primjenjuju neke druge mjere, kao što su sanacija postojećih drvenih prozora (mijenja se samo staklo, odnosno postavlja se izolacijsko staklo), krovna izolacija, postavljanje fotonaponskih sistema ili se mijenja sistem grijanja", istakla je Legen-Preissl.
Ponovila je da je važno zadržati izvorni izgled građevine, a na to je ukazao i njen kolega Friedrich Dahm. Također je podsjetio da Beč ima dugo iskustvo u termoenergetskom poboljšanju historijskih zgrada te da je to iskustvo pokazalo da ne postoji savršeno rješenje.
Govoreći o sarajevskim građevinama iz austrougarskog perioda, naveo je da one čine identitet grada te da je zbog toga potrebno pokušati sačuvati ih u izvornom izgledu.
"Bio sam iznenađen koliko je u Sarajevu građevina iz austrougarskog perioda i iznenađen sam ljepotom tog dijela grada, koliko sve to podsjeća na Beč. Posebno smatram zanimljivim i lijepim prelazak iz austrougarskog u osmanski period - istovremeno postojanje ta dva dijela grada, jedan pored drugog. To je ono što Sarajevo čini posebnim. U austrougarskom dijelu postoji arhitektonski jezik Beča", kazao je Dahm za Klix.ba.
Pitali smo ga kako austrijska metropola uspijeva napraviti kompromis između onoga što žele privatni investitori i javnog interesa u kontekstu upotrebe historijskih građevina.
"U tome imam desetljeća iskustva. Najvažnije je da se vlasniku, potencijalnom investitoru u jednu takvu zgradu, koja je nacionalni spomenik, mora objasniti njegov interes u očuvanju historijskog izgleda. Mora shvatiti da on u tome ima interes, ali da postoji i društveni interes", naglasio je.
Objašnjavajući šta znači interes vlasnika, potencijalnog investitora, istakao je da očuvanje ovakvih zgrada ne predstavlja prepreku, već kapital, jer imaju veliku vrijednost.
"To povećava vrijednost te nekretnine, ali se povećava i vrijednost cijele zajednice. Prvi korak jeste informisati te ljude o značaju i profitabilnosti očuvanja takvih zgrada. Nakon toga je moguća kvalitetna saradnja između nadležnih i zainteresovanih aktera", zaključio je Dahm iz Austrijskog ureda za zaštitu spomenika - Konzervatorski centar Beč.
Stanje u Sarajevu
Sa Borisom Traparom, direktorom Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, razgovarali smo o stanju austrougarskih građevina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Upitan kakvo je njihovo stanje, odgovorio je da je loše.
"To su uglavnom stambeno-poslovne palate, kao i javne građevine poput Pošte i Narodnog pozorišta. Fasada Narodnog pozorišta, koje je nacionalni spomenik, zaista je u lošem stanju. Većina građevina u ulicama Titova i Ferhadija su izgrađene u različitim arhitektonskim stilovima zbog čega su izuzetno vrijedne. To su građevine neorenesanse, neobaroka, secesije, bosanskog sloga, maurskog stila", podsjetio je.
Pozvao je na njihovu stratešku zaštitu, što za njega podrazumijeva rješavanje problema neujednačenih reklama, izgleda fasada i sporadičnih pokušaja obnove fasada.
Neprihvatljivi prijedlozi građana
Tema razgovora sa Traparom bili su neprihvatljivi prijedlozi građana za građevinskim intervencijama na austrougarskim zgradama.
"Nažalost, većina projekata, koji nam stižu preko općina, podrazumijeva upotrebu materijala koji su neprihvatljivi sa aspekta zaštite. Među njima su i oni materijali koji se više ne koriste ni u savremenoj arhitekturi. Pokušava se prestati sa upotrebom nekih od tih materijala. Konkretno, riječ je o stiroporu. Ljudi najčešće dolaze sa prijedlogom da utople svoju građevinu (stiroporom)", naglasio je.
Osim toga, kako je naveo, traži se zamjena stare vanjske stolarije onom PVC stolarijom, poručivši da je to neprihvatljivo. Podsjećamo, austrijski stručnjaci su istakli da je samo prihvatljivo promijeniti staklo.
"(PVC stolarija) ni u savremenoj arhitekturi nije ispunila očekivanja. Tako da se uvijek vraćamo drvetu ili nekim drugim materijalima", dodaje Trapara.
Prve primjenjive mjere zaštite
Direktor Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Sarajevo je nezadovoljan pravnim statusom ovog zavoda.
"Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je prošle godine donijela uredbu kojom je zavodima za zaštitu nacionalnih spomenika retroaktivno oduzeta licenca. S obzirom i na historijski urbani krajolik (HUK), naš zavod, ne samo da nema nadležnost, u smislu davanja stručnih mišljenja i davanja saglasnosti, nego ne može ni učestvovati u radovima obnove tih spomenika. Ipak, smatram da imamo puni kapacitet i znanje. Taj dio grada je dio grada zbog kojeg je Zavod osnovan 1963.", rekao je.
Kao prioritete u zaštiti historijskih zgrada, istakao je one koje se nalaze u centralnim ulicama - Titovoj i Ferhadiji.
"Taj dio grada ne samo da treba biti prioritet u kontekstu zaštite, već treba biti prioritet i za kanton i za državu s obzirom na to da je riječ o glavnom gradu. Na mnogo mjesta vidimo devastaciju tih građevina", rekao je.
Kao problem je naveo i niske novčane kazne, a objasnio je zašto je to tako.
"Postoji inspektor koji vas u toku godine može kazniti maksimalno tri puta i ukupan iznos te kazne može iznositi 5.000 KM. Te kazne trebaju biti više, jer često se kod postavljanja reklama dešava da vlasnici unaprijed plate kaznu, jer im se to jednostavno isplati", konstatovao je Trapara.
Naveo je i to da se dešava da građani, koji žive u historijskim zgradama, traže od Zavoda da im promijeni vanjsku stolariju, iako su nekretnine u zgradama u privatnom vlasništvu. Dakle, očekuju od države da uloži u privatnu nekretninu.
"Mi možemo pružiti mjere zaštite i tehničku dokumentaciju kojom se olakšava intervencija na građevini", dodaje sagovornik Klix.ba.
O rekonstrukciji fasada
Komentarisao je i rekonstrukciju fasada pojedinih austrougarskih zgrada, a što je finansirao Grad Sarajevo, kao i podijeljena mišljenja građana o rezultatima tih rekonstrukcija.
"To nije laka i jednostavna procedura kako građanima izgleda kada vide konačan izgled, a to je obojena fasada. Tu su i konzervatorsko-restauratorski radovi, očuvanje dekorativnih ukrasa itd.. Ako nije moguće pronaći izvornu boju zgrade, onda se koriste boje koje su pripadale tom vremenskom periodu ili koje odgovaraju ambijentu u kojem se zgrada nalazi", objasnio je.
Ocijenio je kao pozitivnim ono što je dobijeno rekonstrukcijom fasada, jer zna, kako je rekao, koliko je potrebno truda za to.
"Boja je ono što građani prvo vide i to je ono što je stvar ukusa. Interes zavoda je da se ispoštuje procedura pronalaženja originalne boje, tj. da se zadovolji metodologija rada", ukazao je.
Na pitanje koliko je uopće dostupna arhivska dokumentacija potrebna za rekonstrukciju historijskih zgrada, podsjetio je da Zavod ima centar za arhivsku građu o kulturno-historijskom i prirodnom naslijeđu Sarajeva, drugih gradova u Bosni i Hercegovini, ali i Skoplja, gradova u južnoj Srbiji i Albaniji.
"Pri osnivanju Zavoda bila je namjera da to bude centar za istraživanje prvenstveno arhitekture osmanskog perioda u ovom dijelu Balkana", istakao je.
Prema Traparinim riječima, u najvećem broju slučaja nedostaju podaci o boji koja je korištena za fasade.
"Način da se utvrdi koja boja je u pitanju su najčešće crno-bijele fotografije ili preko sonažnih ispitivanja. Takve detalje imamo za neke važne zgrade, kao što su Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Pošta, Narodno pozorište, Aškenaska sinagoga i Katedrala. Nažalost, nemamo podatke za stambeno-poslovne palate", naglasio je.
Mišljenja je da je svijest građana o značaju spomenika na jako niskom nivou, što se odnosi i na investitore.
"Jako su rijetki investitori koji razumiju važnost ambijenta. Oni se trude da iz broja kupljenih kvadrata izvuku maksimum, što je najčešće na štetu ambijenta. Zbog toga je izuzetno važna uloga Zavoda i drugih ustanova, jer su zavodi čuvari tog ambijenta i spomenika. Da to nije tako, potpuno bismo izgubili spomeničke, ambijentalne i sve druge vrijednosti značajne za kulturno-historijsko naslijeđe", podsjetio je.
Najugroženije austrougarske građevine
Kao najugroženijim austrougarskim zgradama u Kantonu Sarajevu je istakao Narodno pozorište, ali i staru Željezničku stanicu na Ilidži. Trapara je napomenuo da se mnogo historijskih građevina u Bosni i Hercegovini nalazi u ruševnom stanju te da bi zbog toga bilo mnogo posla za njihovu, kako je kazao, aktivnu zaštitu.
Također je napomenuo da nacionalne spomenike nije dozvoljeno, kako je izjavio, mijenjati, rušiti i degradirati, bez obzira na to ko je njihov vlasnik - država, privatno lice ili kompanija.
