Godišnje se u BiH ubije preko 500 građana, a indolentnost institucija vlasti, i pored jasnih statističkih podataka koji su im predočeni, zabrinjava stručnjake i akademske radnike.
"Očekivani trend samoubistava u Bosni i Hercegovini nastavljen je od 2006. do 2011. godine, kada je u zemlji zabilježeno ukupno 3.032 samoubistava ili u prosjeku 505 samoubistava godišnje. Republika Srpska (RS) se i dalje kreće na nivou kritično visokog prosjeka od preko 276 samoubistava godišnje. Stopa samoubistava u RS-u je među najvećim u svijetu“, kaže u razgovoru za Klix.ba doc. dr. Zemir Sinanović, koji se već godinama bavi istraživanjem uzroka saomoubistava u BiH i regionu.
On dodaje da se stopa samoubistava izračunava množenjem broja samoubistava sa brojem od 100.000, te se dijeli sa ukupnim brojem stanovnika.
Najviše samoubistava među pripadnicima Vojske RS-a
U periodu od 1992. do 2011. u RS-u je izvršeno ukupno 6.175 samoubistava. Jednako alarmantni pokazatelji su u susjednoj Srbiji, gdje je u istom periodu počinjeno 29.024 samoubistava.
"Uzimajući u obzir ukupan broj počinjenih samoubistava u RS-u i Republici Srbiji – 35.199, činjenicu da su RS i Republika Srbija bili nosioci agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i činjenicu da je nakon agresije na BiH registrovan nagli porast samoubistava u RS-u i Republici Srbiji, uzročno-posljedično možemo dovesti u tijesnu povezanost navedene činjenice“, kaže Sinanović, te dodaje:
"Odgovor na visoke i kritično visoke stope samoubistava u RS-u, posebno na kritično visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske RS-a treba tražiti i u činjenici da su pripadnici Vojske RS-a bili i nosioci planiranja, naređivanja i izvršavanja brojnih ratnih zločina“.
Napominje da je u periodu od 1996. do 2012. godine preko 3.000 pripadnika Vojske RS-a izvršilo samoubistvo, što je mnogo veći broj od pripadnika Armije BiH (preko 1.500) i vojnika HVO-a (preko 500).
"Zbog jačine traume, posljedice rata znatno prevazilaze sposobnosti većine ljudi da se s njima suočavaju. Zbog toga sam u objašnjavanju uzroka samoubistava, u svome istraživanju napravio značajan osvrt na posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), kao 'bazu' iz koje se najčešće 'regrutuju' lica sa suicidalnim namjerama, koja nerijetko završavaju i samoubistvom“, govori Sinanović.
U BiH se veoma mali broj udruženja bavi ovim problemom, dok se ministarstva za boračka pitanja, u čijoj je to nadležnosti, rijetko ili nikako uključuju.
"Kada sam prikupljao podatke, kontaktirao sam 180 institucija na različitim nivoima vlasti, samo je nekolicina odgovorila, tako da sam se morao snalaziti na različite načine na dođem do podataka. Između ostalog, pratio sam dnevne analitičke pokazatelje MUP-ova“, kaže Sinanović.
Jednako kao što nisu mogli ponuditi podatke o broju samoubistava, organi uprave u BiH ne nude projekte i strategije kojim bi pomogli suicidalnim osobama.
"Ako se problem potiskuje onda dolazi do ekspanzije. Kada društvo ne radi ništa na prevenciji samoubistava onda je realno očekivati njihov nastavak. Mi godišnje izgubimo 500 građana zbog samoubistva, to je populacija jednog naseljenog mjesta“, ističe Sinanović.
Vozio 240 km na sat, pa sebi pucao u glavu
Tokom šestogodišnjeg istraživanja, čije je rezultate objavio u knjizi „Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili) posljedica krize“, Sinanović je došao do saznanja o neuobičajeno brutalnim, pa čak i dvostrukim samoubistvima na prostorima BiH.
"Slučaj čovjeka iz Širokog Brijega nezapamćen je u svijetu pa i historiji samoubistava. To takozvano dvostruko samoubistvo jasno je vidljivo u ovom slučaju. Taj čovjek je na krivudavom putu vozio brzinom od preko 240 kilometara na sat, nakon čega je sebi pucao u glavu. Dakle, to prelazi i granice takozvanog sigurnog samoubistva i slučaj je koji nam oslikava stanje svijesti u pojedinim ljudima na ovim prostorima“, rekao je Sinanović.
MUP Srbije objavio procjenu: Na protestima u Beogradu bilo između 28 i 29 hiljada ljudi
