"Prvi podaci o Atik Behram-begovoj ili Šarenoj džamiji datiraju iz 1533. godine. Građena je od čerpića u doba Osmanskog carstva i imala je drvenu kupolu. Godine 1871. tuzlansku je čaršiju zahvatio veliki požar, pa je izgorjela zajedno sa mektebom i medresom. Austrougari su nakon aneksije Bosne angažirali arhitektu Franca Mihanovića koji je isprojektovao džamiju u pseudo-maurskom stilu, sa drvenom kupolom, prekrivenom olovnim limom", rekao je Dropić.
Ubrzo je lim skinut sa kupole, pa je ona propala, a sedam godina kasnije, 1895. godine, džamiju je projektovao Franc Kuril, skinuvši kupolu i napravivši četverovodni krov.
"Projektom džamiji nećemo vratiti njen prvobitni izgled, nego ćemo nastojati da je što autentičnije vratimo u period 1888. godine. Ona sada ima određene pukotine i na objektu je vidljiv utjecaj slijeganja tla zbog nekontrolisane i neplanske eksploatacije soli u Tuzli", rekao je Dropić.
Prema riječima Hasana ef. Spahića, bivšeg dugogodišnjeg imama u ovoj džamiji, još uvijek se ne može govoriti koliko će svi radovi koštati, ali je izjavio da je Grad Tuzla planirao dio sredstava za obnovu Šarene džamije.
Inače, ovaj je vjerski objekt tokom historije nazivan različitim imenima.
"Džamija je više puta obnavljana, pa je samim time i mijenjala nazive. Prvo se zvala Časna, zatim Atik, pa Gradska. U 'Yevmiye defterleri' (tadašnji finansijski dokument op.a.) se 1669. godine spominje kao Behram-begova džamija, nakon što ju je ovaj tuzlanski vakif obnovio. Zbog šara u unutrašnjosti zovu je i Šarena, a danas je po tom imenu i najpoznatija", izjavio je za AA Rusmir Djedović, stručni saradnik za etnološko naslijeđe u Zavodu za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
