Na pitanje kako se posmatra šta je normalno, a šta devijantno, na današnjem okruglom stolu dati su različiti odgovore iz ugla psihijatrije, filozofije i sociologije.
Prema mišljenju neuropsihijatrice Hadžikapetanović ne postoji definicija normalnosti. Za današnje ljude "nenormalno je ono što je rijetko". Međutim, zaključak je da to ne treba biti vodilja, već svako od nas treba da slijedi svoj san i da uvidi da izlazak iz zone sigurnosti sve mijenja.
Belma Sadibašić na isto pitanje odgovara da je teško ostati normalan budući da je sve upitno i da je čovjek konstantno izložen pritisku sredine koja ga okružuje, a ono što nam zadaje najviše briga i stresa su osnovna egzistencijalna pitanja, pitanja o poslu, budućnosti, šta će se desiti...
"Da bismo znali šta je nenormalno, trebamo znati šta je normalno", riječi su Edina Bjeloševića.
Učesnici okruglog stola su se složili da je teško dati definiciju normalnog s obzirom da ne postoji osoba koja može reći u današnjem vremenu šta je normalno, a šta ne. Razlog toga je što danas ne postoji ništa što je stalno. Normalno je ono što mi smatramo da je normalno, ali se to uglavnom mora slagati sa zakonima, normama i na kraju našim moralom.
Profesor Kozlić sa filozofskog aspekta govorio je o zdravom razumu. Koristeći riječi uvaženog profesora Željka Škuljevića "nema ničeg bolesnijeg od zdravog razuma", na neobičan način započinje svoje dalje izlaganje.
"Normalno je sve ono što društveno poželjno, tj. što je društveno nametnuto. Zadaća filozofije je da Sokratovski kvari omladinu. Sokrat je digao glas protiv onoga što se smatra normalnim. Život je čovjeku dat, a ne zadat. Život je mogućnost. Cilj svakoga od nas treba biti da živi autentično. Većina ljudi u današnjem svijetu u kojem egzistira su konformisti. Vladajuće ideologije utvrđuju šta je normalno, a zadaća filozofije je da tjera čovjeka živi i propituje", kazao je Kozlić.
Profesor Delibašić sa sociološog aspekta posmatra današnju stvarnost. Društvo je normalno sve dok poštuje pravila. Bosanskohercegovačko, kao i sva ostala društva, sklono je promjenama vrijednosti i normi. Ono što je bilo poželjno prije trideset godina, danas nije. Samim tim norme su relativne. Društvene norme dozvoljavaju kretanje.
Na pitanje, da li devijantno može biti normalno neuropsihijatrica Hadžikapetanović je kazala da se čovjek treba posmatrati sa svime što on jeste.
"Ne postoje etiketiranja. Čovjeku je nekada samo potrebno objasniti da stanje u kojem se našao je sasvim normalno, da su reakcije straha, ubrznog rada srca, plakanje sasvim normalne reakcije posttraumatskih doživljaja i da ih je potrebno procesuirati. Svi smo mi individualci i tako se moramo i graditi“, izjavila je Hadžikapetanović.
U istom duhu nastavila je i neuropsihijatrica Sadibašić koja je dodala da je jedan od osnovnih problema s kojim se susreće naše društvo nedostatak komunikacije.
"Ljudima treba objasniti da je normalno biti pod stresom, doživjeti napade panike. Čovjek ne treba biti uplašen da je lud ako mu se nešto od ovoga dešava. Prema duševno poremećenim osobama imamo dosta predrasuda. Međutim, prema ljudima ne trebamo imati predrasude, već biti empatični", izjavila je Sadibašić, dok je Bjelošević kazao:
"Ljudi se boje da ne polude, a bolje je biti malo lud, nego malo pametan", na šaljiv način svoje izlaganje je nastavio Bjelošević.
Zajednički stav današnjeg okruglog stola jeste da slušanje predstavlja osnovu dijaloga. Razgovor čovjek neprestano vodi sa samim sobom, samo taj razgovor treba podijeliti i sa drugima, te da tako nastaje narav koja konstituira društvene odnose.
