Udruga Minores već pet godina pomaže mostarskim beskućnicima

Decembar je mjesec blagdana i darivanja, posebne brige za one kojima je potrebna pomoć, tako smo željeli saznati tajnu Minoresa razgovarajući s volonterkama Marijom Budimir i Lanom Čale.

"U Franjevačkoj crkvi su bili organizirani susreti kod Dalibora Dade Milasa i dolazio je veliki broj ljudi. Jedan momak je predložio Dadi da se omladina aktivira u pomaganju beskućnicima. Sjećam se prve akcije kad smo išli u potrage za beskućnicima, da ih možemo locirati i vidjeti kako im se može pomoći", prisjeća se Marija Budimir.

Na prvom sastanku ili kafi okupilo se dvadesetak zainteresiranih volontera, prvi dan kada je išla potraga za beskućnicima bilo ih je trideset. Još je svježe sjećanje kad su u jednoj ruševini pronašli porodicu s troje djece.

Lana se bavi volonterima i kaže da se broj aktivnih u Minoresu mijenja, da je on sada blizu dvadeset i da su to obično studenti.

"Često su to studenti koji nisu iz Mostara pa nakon nekoliko godina odu, a nama je žao kad se oni vrate u svoja mjesta. Sad se pojavljuju i odrasli, zaposleni, koji imaju malo više godina, što mislimo da je pozitivno. Minores nažalost nema svoju kancelariju, funkcionira preko jedne WhatsApp grupe. U grupu se napiše kome je nešto potreno i brzo se organiziramo, to je jednostavan obrazac po kojem funkcioniramo", objašnjava nam Lana Čale.

Minores je od Grada Mostara u jednom predgrađu dobio ruševnu zgradu koju koristi kao skladište i koju planira pretvoriti u Centar za resocijalizaciju. Djevojke nam pričaju kako je teško naći sredstva za građevinske radove, tako da to čeka neka bolja vremena.

"Posebno smo aktivni u decembru, mjesecu darivanja i osjetljivosti prema osobama u potrebi. Upravo smo završili akciju s gradskim vrtićima za sakupljanje hrane i higijenskih potrepština. Imamo i akciju 'Paket za obitelj' gdje preko facebooka sakupljamo pakete osnovnih potrepština za jednu porodicu. Često se ljudi sami jave, nekad ljudi koji se javljaju iniciraju akciju i prije nego bismo je mi aktivirali", priča nam o posljednjim aktivnostima Marija Budimir.

Djevojke nam pričaju kako se ljudi javljaju s donacijama bonova u trgovini od 500 KM ili gdje se porodica odrekne božićnih darova pa taj novčani iznos daruje Minoresu, odnosno ljudima o kojima brine organizacija. Osnovne škole su često najaktivnije, a sama djeca učestvuju u dijeljenu prikupljene robe beskućnicima ili porodicama kojima se pomaže.

"Dobra volja i potreba za pomaganjem drugima se na prirodan način šire. Nikoga ne tjerate, ne silite, nego ljudi pričaju dalje i onda to najbolje funkcioniše", priča nam Lana Čale.

Bezbroj je iskustava i naučenih lekcija u pet Minoresovih godina, od toga da socijalnu pomoć treba vremenski ograničiti, jer često ljudi znaju postati ovisni o njoj, do bezbroj prekrasnih primjera kada je neki paket hrane uveselio porodicu u teška vremena ili pobjede kad Minores uspije naći posao za beskućnika i time potpuno riješiti problem.

Kažu nam da u Mostaru ima petnestak beskućnika, a mnogo onih kojima je potrebna pomoć, redovno pomažu najmanje pedesetak porodica, imaju i niz drugih projekata u kojima rade s djecom. Dobro sarađuju s javnim institucijama, još bolje s nevladinim organizacijama, a najbolje s ljudima dobre volje. U narednom periodu žele poboljšati vlastitu infrastrukturu, jer tako će i kvalitet aktivnosti biti bolji.