Uvela znakovni jezik radi jednog učenika: Bh. građani traže da se nagradi učiteljica Sanela Ljumanović

"Mnogo je važnije da će možda doći do nekog sistemskog rješenja, jer ako je uvedena inkluzivna nastava onda se trebaju stvoriti barem osnovni preduvjeti za to. Ovo je sada prelazna faza i Zejd bi morao naučiti čitati sa usana, jer čim izađe iza ovih vrata niko ne zna znakovni jezik. Sljedeća dobra stvar je to da je moj cilj cijeli život bio da me puste da budem drugačija i da me ne mjere po sebi. Kada je Zejd došao, djeca su se tada prvi put susrela s osobom koja ne čuje. Ja sam im kratko rekla 'On ne čuje i naučit ćemo pričati s njim'. Oni su ga prihvatili najnormalnije, nema bolesnog odnosa i ne sažalijevaju ga jer smo svi mi različiti. On je pametno dijete", kazala je Ljumanović.

Povjerenje roditelja

Ova učiteljica ruši sve stereotipe. Osim što nema "klasičan stereotipni izgled" učiteljice, odlučila je da njena predavanja budu drugačija i korisnija za djecu. Na početku prvog razreda svaki učenik se predstavlja i ima tri minute da kaže nešto o sebi. To djeci mnogo pomogne da ubuduće nemaju strah od javnih nastupa i govora. Roditeljima se ovo sviđa i, kako Ljumanović kaže, nikada nije imala problem s njima jer imaju prijateljski odnos.

"Kada dođu roditelji koji me ne znaju budem im čudna dan-dva jer nisam stereotipna učiteljica po izgledu, onda me prihvate i postanemo prijatelji. Uvijek na početku organizujem porodični dan negdje u prirodi kako bi me upoznali. Roditelji ne moraju bježati s posla i imati problem kako bi djetetu opravdali čas već mi samo jave. Ja njima olakšam život, a ni ja nemam problema kada neko dijete npr. dobije jedinicu, jer znaju da nije naučilo", kazala je.

Život i prijateljstvo s djecom

Na pitanje da li je danas teže obrazovati djecu nego prije, Ljumanović je rekla da jeste jer je poremećen sistem vrijednosti.

"Moja mama je profesorica i kada bih joj došla kući s lošom ocjenom i rekla da me ne voli profesor, nije bilo govora, već bi mi rekla da sjednem i naučim. Sada se to promijenilo i odgovornost se traži u nastavnicima i učiteljima ako djeca ne nauče. Ali, ako od prvog dana imate iskren, fer i korektan odnos onda nema problema jer ja nisam druga strana i mi sarađujemo", istakla je.

S djecom provede pet godina tokom kojih, kako je rekla, živi život s njima. Zna njihove probleme, radosti, svađe, ali postoje i pravila.

"Mislim da je ljubav osnov svega, ali nisam blaga učiteljica. Kada se radi, onda radimo, a poslije se šalimo. Kada se postave jasna pravila i kažemo iskreno očekivanja jedni drugima, onda nema problema. Oni nastaju između onog nedorečenog", rekla je.

Željela studirati u Pragu

Ljumanović dolazi iz porodice gdje su svi prosvjetni radnici, tako da je bio logičan slijed da će i ona upravo raditi s djecom. No, prvobitno je željela biti rediteljica. Jedini fakultet za režiju tada se nalazio u Pragu, ali je roditelji nisu htjeli pustiti.

"Cijeli život slušam o školi i obrazovanju, tako da je to bio prirodan slijed. Ja se sa svojim učenicima družim, idem na izlete i ljetovanja. Poslije ostajemo u dobrim odnosima. Imponuje mi to što su me građani predložili za nagradu i mislim da je neću dobiti. Meni su nagrada poruke mojih bivših učenika i inicijativa građana koji su prepoznali moj rad", istakla je.